|
PRED POTESKOCAMA MOLITVE
2729 Redovita je teskoca nase
molitve rastresenost. Moze se odnositi na rijeci i njihov smisao, u
usmenoj molitvi; a moze se, dublje, odnositi na Onoga komu se molimo, u usmenoj
molitvi (liturgijskoj ili osobnoj), u razmatranju i u unutarnjoj molitvi.
Krenuti u lov na rastresenosti znacilo bi upasti u njezine zamke, dok je
dovoljno vratiti se svome srcu: rastresenost nam otkriva uza sto smo
priljubljeni, i to ponizno spoznanje pred Gospodinom treba da nanovo probudi
nasu vecu ljubav prema Njemu, prinoseci mu odlucno svoje srce da ga ocisti.
Borba se vodi tu: u izboru Gospodara kojemu sluziti.
2730 I pozitivno, bitka protiv
nasega posesivnog i gospodujuceg Ja jest u budnosti, trijeznosti srca.
Kad Isus zahtijeva budnost, ona se uvijek odnosi na njega, na njegov dolazak u
posljednji dan i svaki dan: "danas". Zarucnik dolazi o ponoci;
svjetlo koje se ne smije ugasiti jest svjetlo vjere: "Moje mi srce govori:
“Trazi lice njegovo”" (Ps 27,8).
2731 Druga teskoca, napose za one
koji zele iskreno moliti, jest suhoca. Ona je sastavni dio unutarnje
molitve, kada je srce bezosjecajno, bez ugode prema mislima, uspomenama i
cuvstvima, cak i duhovnima. To je trenutak ciste vjere koja ostaje uz Isusa u
smrtnoj borbi i u grobu. "Ako psenicno zrno, pavsi na zemlju ne umre,
ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod" (Iv 12,24). Ako suhoca
ovisi o nedostatnu korijenu, jer je Rijec pala na kamen, borba se vodi oko
obracenja.
PRED NAPASTIMA U MOLITVI
2732
Najobicnija i najprikrivenija kusnja jest nas manjak vjere.
Ne izrazava se toliko po ocitoj nevjeri, nego vise po
prednosti koju dajemo drugim stvarima. Kad pocnemo moliti, tisucu poslova ili
briga, koje smatramo hitnima, izgledaju vazniji; to je, ponovo, trenutak istine
srca i prednosti njegove ljubavi. Kadikad se obracamo Gospodinu kao posljednjem
utocistu: no, vjerujemo li uistinu? Kadikad uzimamo Gospodina za saveznika, ali
srce je jos preuzetno. U svakom slucaju, nedostatak nase vjere otkriva da jos
nemamo raspolozenja ponizna srca: "Uistinu, bez mene ne mozete uciniti nista"
(Iv 15,5).
2733 Druga kusnja, kojoj preuzetnost
otvara vrata, jest duhovna lijenost. Duhovni oci pod tim podrazumijevaju
stanoviti oblik klonuca zbog popustanja u askezi, smanjenja budnosti i
nehajnosti srca. "Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo" (Mt
26,41). Sto se s visega padne, to vise boli. Malodusnost, bolna, druga je strana
preuzetnosti. Tko je ponizan ne cudi se svojoj bijedi; nosi je s vise
pouzdanja, ona ga vodi k vecem pouzdanju, da cvrsto izdrzi u postojanosti.
|