|
MOLITVA GOSPODNJA
"OCENAS" 2759 "Jednom je Isus na nekom
mjestu molio. Cim presta, rece mu jedan od ucenika: «Gospodine, nauci nas
moliti, kao sto je i Ivan naucio svoje ucenike »" (Lk 11,1).
Kao odgovor na tu molbu, Gospodin povjerava ucenicima i svojoj Crkvi temeljnu
krscansku molitvu. Sveti Luka donosi kraci tekst (pet prosnji), koji je u
svetog Mateja nesto duzi (sedam prosnji). Liturgijska tradicija Crkve uvijek se
sluzila tekstom sv. Mateja (Mt 6,9-13):
Oce nas, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje;
dodji kraljevstvo tvoje;
budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh nas svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge nase,
kako i mi otpustamo duznicima nasim,
i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zla. 2760 Vrlo rano, u bogosluzju bio je obicaj da
se Molitva Gospodnja zakljuci doksologijom. U spisu Didaché (8,2):
"Jer tvoja je moc i slava u vjekove". Apostolske uredbe dodaju na
pocetku doksologije: "kraljevstvo". I taj se oblik danas rabi u
ekumenskoj molitvi. Bizantska predaja poslije "slave" dodaje:
"Oca i Sina i Svetoga Duha". Rimski misal prosiruje posljednju
prosnju izricitim spomenom iscekivanja "blazene nade" (Tit
2,13) i dolaska Isusa Krista Gospodina nasega; slijedi poklik zajednice koji
preuzima doksologiju Apostolskih uredaba.
|