III. Molitva Crkve
2767 Taj
nerazdvojivi dar rijeci Gospodnjih i Duha Svetoga koji ih u srcu vjernika
ozivljuje, Crkva je primila i zivjela od svojih pocetaka. Prve zajednice,
umjesto "Osamnaest blagoslova" uobicajenih u zidovskoj poboznosti,
"tri puta na dan" mole Molitvu Gospodnju
2768
Prema Apostolskoj predaji, Molitva Gospodnja je cvrsto ukorijenjena u
liturgijskoj molitvi: Gospodin nas uci da zajednicki molimo za svu nasu bracu.
On ne kaze "Oce moj" koji jesi na nebesima, nego "Oce nas"
tako da nasa molitva bude jednodusna za cijelo Tijelo Crkve. U svim
liturgijskim tradicijama Molitva Gospodnja sastavni je dio glavnih casova
Bozanskog casoslova. Njeno crkveno obiljezje dolazi do punog izrazaja u trima
sakramentima uvodjenja u krscanstvo.
2769 U Krstu
i Potvrdi predaja ("traditio") Molitve Gospodnje znaci
novo radjanje za bozanski zivot. Buduci da je krscanska molitva govor Bogu
Bozjom rijecju, oni koji su "nanovo (...) rodjeni (...) rijecju Boga koji
zivi i ostaje" (1 Pt 1,23) uce se svog Oca zazivati rijecju koju on
uvijek uslisava. I oni to odsada mogu, jer im je pecat pomazanja Duha Svetoga
neizbrisivo utisnut u srce, usi, usne, u cijelo njihovo sinovsko bice. Zato je
vecina otackih tumacenja Ocenasa upucena katekumenima i novokrstenicima. Kad
Crkva moli Gospodnju molitvu, to je uvijek narod "nanovo rodjenih"
koji moli i stjece milosrdje.
2770 U euharistijskom
slavlju Molitva se Gospodnja iskazuje kao molitva cijele Crkve. Tu se ocituje njen pun smisao i ucinkovitost. Smjestena izmedju anafore
(euharistijske molitve) i pricesti, s jedne strane obnavlja sve prosnje i
zazive izrecene tijekom epikleze, i s druge strane, kuca na vrata kraljevske
gozbe, kojoj je sakramentalna pricest predokus.
2771 U euharistiji, Gospodnja
molitva pokazuje takodjer eshatonsko obiljezje svojih prosnji. Ona je
izrazita molitva "posljednjih vremenâ", vremenâ spasenja
koja su pocela izlijevanjem Duha Svetoga, a koja ce biti dovrsena ponovnim
dolaskom Gospodnjim. Za razliku od molitava Starog saveza, prosnje Ocenasa
zasnivaju se na otajstvu spasenja, koje je, jednom zauvijek, vec ostvareno u
raspetom i uskrslom Kristu.
2772 Iz te nepokolebljive vjere
izvire nada koja prozima svaku od sedam prosnji. One su izrazaj jecanja
sadasnjeg vremena, vremena strpljivosti i iscekivanja u kojemu se "jos ne
ocitova sto cemo biti" (1 Iv 3,2). Euharistija i Ocenas smjeraju
Gospodnjem dolasku "dok on ne dodje" (1 Kor 11,26).
|