|
2777 U rimskoj liturgiji
euharistijska je zajednica pozvana da moli Ocenas sinovskom smjeloscu. Istocne
liturgije upotrebljavaju i razvijaju slicne izraze: "Usuditi se u punoj
sigurnosti", "Ucini nas dostojnima da". Pred gorucim grmom
Mojsiju je receno: "Ne prilazi ovamo. Izuj obucu s nogu" (Izl 3,5). Ovaj
prag Bozje svetosti mogao je prijeci samo Isus; On koji, "posto je ocistio
grijehe" (Heb 1,3), vodi nas pred lice Ocevo: "Evo, ja i djeca
koju mi Bog dade" (Heb 2,13). Svijest koju mi imamo o svom stanju
robova vratila bi nas pod zemlju, nase zemaljsko bice raspalo bi se u prasinu,
da nas autoritet samoga nasega Boga i Duh njegova Sina ne poticu da izustimo
ovaj poklik: "Abba, Oce!" (Rim 8,15). (...) Kad bi se nemoc
jednog smrtnika usudila Boga nazvati svojim Ocem, ako ne samo onda, kad je
unutarnji covjek prodahnut snagom odozgor? 2778 Ta snaga Duha koja nas uvodi u
Molitvu Gospodnju izrazena je u bogosluzju Istoka i Zapada lijepim, tipicno
krscanskim izrazom: parrhesia, iskrena jednostavnost, sinovsko
pouzdanje, radosna sigurnost, smjerna odvaznost, izvjesnost da smo ljubljeni.
|