|
2803 Posto smo se stavili u
prisutnost Boga naseg Oca, da mu se poklonimo, da ga ljubimo i blagoslovimo,
Duh posinstva daje da se iz nasih srdaca uzdigne sedam prosnji, sedam
blagoslova. Prve tri, vecma bogoslovne, privlace nas slavi Ocevoj, dok cetiri
zadnje, kao putovi prema njemu, njegovoj milosti prikazuju nasu bijedu:
"Bezdan doziva bezdan" (Ps 42,8).
2804 Prvi skup prosnji vodi
nas k njemu, za njega: tvoje ime, tvoje kraljevstvo, tvoja volja.
Ljubavi je vlastito da prvo misli na onoga koga ljubi. U svakoj od tih triju
molbi, ne spominjemo sebe, vec smo obuzeti istom "zarkom zeljom", pa
i "tjeskobom" ljubljenoga Sina Bozjega za slavu Ocevu: "Sveti se
(...). Dodji (...) Budi": Ove tri molbe vec su uslisane u zrtvi Krista
Spasitelja, no, sada su upravljene s nadom u konacno ispunjenje, buduci da Bog
jos nije sve u svima.
2805 Drugi skup prosnji odvija se u
tonu nekih euharistijskih epikleza: prinos je nasih iscekivanja i privlaci
pogled Oca milosrdja. Uzlazi od nas i tice nas se sada, na ovom svijetu:
"Daj nam (...) otpusti nam (...) ne uvedi nas (...)
izbavi nas." Cetvrta i peta molba odnose se na nas zivot, kao
takav, ili da ima hrane, ili da bude lijecen od grijeha: zadnje dvije odnose se
na nasu borbu za pobjedu Zivota, na samu borbu molitve.
2806 Prve tri prosnje jacaju nas u
vjeri, ispunjaju nadom i zapaljuju ljubavlju. Kao stvorovi i k tome gresnici, moramo
moliti za sebe; ono "nas" po mjeri svijeta i povijesti, prinosimo
Bozjoj ljubavi bez mjere. Jer po imenu svoga Krista i po kraljevstvu svoga
Svetog Duha, nas Otac ostvaruje svoj naum spasenja za nas i za cijeli svijet.
|