|
2822 Volja je naseg Oca
"da se svi ljudi spase i dodju do spoznanja istine" (1 Tim
2,3-4). On je "strpljiv (...) jer nece da tko propadne" (2 Pt
3,9). Njegova zapovijed, koja obuhvaca sve druge, i koja nam ocituje njegovu
volju jest: da "ljubimo jedni druge, kao sto je on nas ljubio" (Iv
13,34).
2823 On nam je "obznanio
otajstvo svoje volje, po dobrohotnom naumu svojem sto ga je prije zasnovao
(...) uglaviti u Kristu - sve na nebesima i na zemlji (...) U njemu smo i mi
predodredjeni, po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje" (Ef
1,9-11). Mi ustrajno molimo da se taj dobrohotni naum potpuno ostvari na
zemlji, kao sto je vec ostvaren na nebu.
2824 U Kristu, i to njegovom
ljudskom voljom, volja je Oceva jednom zauvijek savrseno ostvarena. Ulazeci u
svijet Isus kaze: "Evo dolazim. Vrsiti, Boze, volju tvoju" (Heb
10,7; Ps 40,7). Samo Isus moze reci: "ja uvijek cinim sto je njemu
milo" (Iv 8,29). U molitvi svoje smrtne borbe on potpuno pristaje
uz volju Ocevu: "Ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude" (Lk
22,42). Evo zasto je Isus "sam sebe dao za grijehe nase (...) po volji
Bozjoj" (Gal 1,4). "U toj smo volji prinosom tijela Isusa
Krista posveceni jednom zauvijek" (Heb 10,10).
2825
Isus "premda (...) Sin, iz onoga sto
prepati, naviknu slusati" (Heb 5,8), a koliko vecma mi, stvorenja i
gresnici, koji smo u njemu postali posinjena djeca. Molimo Oca naseg da ujedini
nasu volju s voljom svoga Sina da vrsimo njegovu volju, nacrt njegova spasenja
za zivot svijeta. Mi smo za to u osnovi nemocni, ali sjedinjeni s Isusom i
snagom njegova Svetoga Duha mozemo mu predati svoju volju i odluciti da biramo
ono sto je njegov Sin uvijek izabrao: ciniti sto je Ocu milo. Prianjajuci uz
Krista mozemo s njime postati jedan duh, i tako vrsiti njegovu volju; tako ce
ona biti savrseno ispunjena na zemlji kao na nebu.
Promatrajte kako nas Isus Krist uci biti poniznima, ocitujuci nam kako
nasa krepost ne ovisi samo o nasem nastojanju, nego i o milosti Bozjoj. On
ovdje zapovijeda svakom vjerniku koji moli da to cini opcenito za cijelu
zemlju. On, naime, ne kaze: "Budi volja tvoja" u meni ili u vama,
nego "po svoj zemlji": i to zato da zabluda bude otklonjena, a da tu
zavlada istina, da mana bude unistena, a procvjeta krepost, i da zemlja vise ne
bude razlicna od neba. 2826 Molitvom mozemo "razabirati sto je volja
Bozja" (Rim 12,2; Ef 5,17) i dobiti "postojanost da je
vrsimo" (Heb 10,36). Isus nas uci da se u Kraljevstvo nebesko ne
ulazi rijecima, nego vrseci "volju Oca mojega koji je na nebesima" (Mt
7,21).
2827 "Bog uslisava onoga tko
vrsi njegovu volju" (Iv 9,31). To je snaga molitve Crkve u ime
njezina Gospodina, nadasve u Euharistiji. Ona je zajednistvo posredovanja s
Presvetom Bogorodicom i svim svetima koji su bili "ugodni" Gospodinu,
jer nisu htjeli drugo doli njegovu volju. Rijeci: "Budi volja tvoja kako
na nebu tako i na zemlji" mozemo jos, bez povrede istine, prevesti: tako u
Crkvi kako i u nasem Gospodinu Isusu Kristu; tako u Zarucnici s kojom je on
zarucen kako i u Zarucniku koji je izvrsio volju Ocevu.
|