|
2828 "Daj nam": lijepo
je ovo povjerenje djece koja sve ocekuju od Oca. "On daje da sunce njegovo
izlazi nad zlima i dobrima i da kisa pada pravednima i nepravednima" (Mt
5,45), i sve zivo "hrani na vrijeme" (Ps 104,27). Isus nas uci
ovoj molitvi koja, u stvari, naseg Oca slavi jer ona priznaje koliko je On
dobar iznad svake dobrote.
2829 "Daj nam" izraz je i
saveza: mi smo njegovi a on je nas, i za nas. No ovim "nas"
priznajemo ga i kao Oca svih ljudi te ga, solidarni s njihovim potrebama i
patnjama, molimo za sve.
2830 "Kruh
nas". Otac koji nam daruje zivot ne moze nam ne dati za zivot potrebnu
hranu i sva "odgovarajuca" tvarna i duhovna dobra. U Govoru na gori
Isus naglasava to sinovsko pouzdanje, koje suradjuje s providnoscu Oca nasega. On nas ne poziva na pasivnost, nego nas hoce osloboditi svakoga
tjeskobna nemira i svake zabrinutosti. Takvo je sinovsko predanje djece Bozje.
Onima koji traze Kraljevstvo Bozje i njegovu pravednost on obecaje dati sve
drugo kao dodatak. Sve, naime, pripada Bogu, i onomu koji ima Boga nista ne
nedostaje, ako on sâm ne nedostaje Bogu. 2831 No, cinjenica da ima onih
koji zbog nedostatka kruha gladuju, otkriva drugu dubinu ove prosnje. Drama
gladi u svijetu poziva krscane, koji mole u istini, na djelatnu odgovornost
prema braci, i to kako osobnim ponasanjem, tako i solidarnoscu sa cijelom
ljudskom obitelji. Ova se prosnja Gospodnje molitve ne da odvojiti od
prispodoba o siromasnom Lazaru i o posljednjem sudu.
2832 Kao kvasac u tijestu, novost
Kraljevstva mora Duhom Kristovim uzdignuti zemlju. I mora se ocitovati
uspostavom pravde u osobnim, drustvenim, gospodarskim i medjunarodnim odnosima;
i ne smije se zaboraviti da nema pravedna ustroja bez ljudi koji hoce da budu
pravedni.
2833 Rijec je o "nasem"
kruhu, "jednomu" za "mnoge". Siromastvo prema blazenstvima
jest krepost sudijeljenja: poziva na zajednistvo i dijeljenje tvarnih i
duhovnih dobara, ne prisilom, nego iz ljubavi, da obilje jednih namiri oskudicu
drugih.
2834 "Moli i radi".
"Treba moliti kao da sve ovisi o Bogu, a raditi kao da sve ovisi o
nama". I kad smo uradili svoj posao, hrana ostaje dar Oca nasega: potrebno
je za nju moliti i zahvaljivati. To je i smisao blagoslova stola u krscanskoj
obitelji.
2835 Ova prosnja, i odgovornost koju
ukljucuje, vrijedi za jos jednu glad od koje ljudi trpe: "Ne zivi covjek
samo o kruhu, nego o svakoj rijeci sto izlazi iz Bozjih usta" (Pnz
8,3; Mt 4,4), a to je glad njegove Rijeci i njegova Daha. Krscani moraju
uloziti sve svoje sile da "siromasima navijeste Evandjelje". Postoji
glad na zemlji, "ne glad kruha ni zedj vode, vec slusanja rijeci
Gospodnje" (Am 8,11). Zato, izrazito krscanski smisao cetvrte
prosnje odnosi se na Kruh Zivota: prihvacanje Rijeci Bozje vjerom, primanje
Tijela Kristova u Euharistiji.
2836
"Danas" je takodjer izraz povjerenja. Gospodin nas
tome uci, nije plod naseg izmisljanja: Buduci da se prije svega tice njegove
Rijeci i Tijela njegova Sina, "danas" nije samo ono nasega smrtnog
vremena, nego je Bozje Danas. Ako svaki dan primas kruh, za tebe je svaki dan
danas. Ako je Krist tvoj danas, on za tebe uskrisava svaki dan. Kako to? "Ti si sin moj, danas te rodih" (Ps 2,7). Danas, to jest, kada Krist uskrisava. 2837
"Svagdanji". Ova rijec, grcki epiousios, ne nalazi se
ni na jednom drugom mjestu Novog zavjeta. Uzeta u vremenskom znacenju,
pedagoski podvlaci ono "danas", da nas utvrdi u povjerenju "bez
ograde". Uzeta u kvalitetnom znacenju kazuje ono sto je nuzno za zivot, i,
u sirem smislu, svako dobro dovoljno za opstanak. Uzeta u doslovnom smislu (epiousios:
nadsusni, nadnaravni) rijec neposredno znaci Kruh Zivota, Tijelo Kristovo,
"lijek besmrtnosti" bez kojega nemamo zivota u sebi. Konacno,
nadovezano na prethodno, ocevidno je nebesko znacenje: "ovaj Dan"
jest dan Gospodnji, dan Gozbe u kraljevstvu, anticipirane u Euharistiji, koja
je predokus Kraljevstva koje dolazi. I zato je prikladno
da se euharistijsko bogosluzje slavi "svaki dan". Euharistija je kruh nas svagdanji. Osobita
krepost ove bozanske hrane jest njena ujedinjujuca snaga: ona nas ujedinjuje sa
Spasiteljevim tijelom i cini nas njegovim udovima, da bismo mi postali ono sto
primamo. (...) Ovaj kruh svagdanji su i citanja koja svaki dan slusate u Crkvi,
u himnima koji se pjevaju i koje pjevate. Sve nam je ovo nuzno na nasem
zemaljskom hodocascu.
Nebeski nas Otac potice da, kao djeca
neba, molimo (za) Kruh nebeski.Krist"sâm je taj kruh, posijan u
Djevicu, uzrastao u tijelu, oblikovan u muci, ispecen u peci groba, cuvan u
Crkvi, donesen na oltare, svaki dan daje vjernicima nebesku hranu".
|