|
2846 Ova prosnja seze u
korijen prethodne, jer su nasi grijesi plod pristanka na napast. Molimo naseg
Oca da nas u nju ne "uvede". Tesko je grcki izraz prevesti jednom
rijecju: znaci "ne dopustiti unici u", "ne dopusti da podlegnemo
napasti". "Bog ne moze biti napastovan na zlo, i ne napastuje
nikoga" (Jak 1,13). Naprotiv, zeli nas od nje osloboditi. Mi ga molimo da
ne dopusti da krenemo putem koji vodi u grijeh. Ukljuceni smo u borbu
"izmedju tijela i Duha". Ova prosnja moli Duha razlucivanja i
jakosti.
2847 Duh Sveti nam omogucuje razlucivati
izmedju kusnje, nuzne za rast unutarnjeg covjeka, sto vodi k "prokusanoj
kreposti" (Rim 5,3-5), i napasti koja vodi u grijeh i smrt. Moramo
takodjer razlikovati sto je "biti napastovan" a sto je
"pristati" na napast. Konacno, dar razlucivanja razoblicuje varku
napasti: prividno, njezina je ponuda "dobra, zamamljiva za oci i
pozeljna" (Post 3,6), a, u stvari, plod joj je smrt.
Bog ne zeli nametnuti dobro, on zeli slobodne ljude (...). U odredjenom smislu napast je
korisna. Nitko osim Boga, cak ni mi sami, ne zna sto je
nasa dusa primila od Boga. To nam otkriva kusnja, i tako nas uci da upoznamo
sami sebe i na taj nacin, otkrijemo svoju bijedu, te nas time primorava da
zahvalimo za dobra koja nam je napast otkrila. 2848 "Ne uci u napast"
ukljucuje odluku srca: "Doista, gdje ti je blago, ondje ce ti biti
i srce (...). Nitko ne moze sluziti dvojici gospodara" (Mt
6,21.24). "Ako zivimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo" (Gal
5,25). Tim
"pristajanjem" uz Duha Svetoga Otac nam daje snage. "Nije vas
zahvatila druga kusnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog:
nece pustiti da budete kusani preko svojih sila, nego ce s kusnjom dati i ishod
da mozete izdrzati" (1 Kor 10,13).
2849 Medjutim, ta borba i pobjeda
nisu moguce bez molitve. Svojom je molitvom Isus svladao Napasnika na pocetku i
u zavrsnoj borbi agonije. Ovom prosnjom nasemu Ocu Krist nas sjedinjuje sa
svojom borbom i agonijom. U zajednistvu s njegovom, postojano se naglasava budnost
srca. Budnost je
"cuvarica srca". Isus moli Oca da nas "cuva
u svom imenu" (Iv 17,11). Duh Sveti nastoji da nas bez prestanka
potice na tu budnost. Ova molitva dobiva sav svoj dramatski znacaj u odnosu na
konacnu kusnju nase zemaljske borbe; ona moli i ustrajnost do kraja. "Evo
dolazim kao tat. Blazen
onaj koji bdije" (Otk 16,15).
|