III. Tumacenje poklada vjere

POKLAD VJERE POVJEREN SVOJ CRKVI

84 "Poklad" (1 Tim 6,20) vjere ("depositum fidei"), sadrzan u Svetoj predaji i u Svetom pismu, Apostoli su povjerili svoj Crkvi kao cjelini. "Prianjajuci uza nj, sav sveti puk - sabran oko svojih pastira - ustraje postojano u nauci apostolskoj i zajednistvu, u lomljenju kruha i molitvama, tako da nastaje jedinstvena istodusnost predstojnikâ i vjernika u cuvanju, vrsenju i ispovijedanju predane vjere".

UCITELJSTVO CRKVE

85 "Zadaca vjerodostojno tumaciti pisanu ili predanu rijec Bozju povjerena je samo zivom crkvenom uciteljstvu, koje to s autoritetom cini u ime Isusa Krista", tj. biskupima u zajednistvu s Petrovim nasljednikom, rimskim biskupom.

86 "To uciteljstvo, dakako, nije iznad rijeci Bozje, nego joj sluzi uceci samo ono sto je predano: po bozanskom nalogu i uz pomoc Duha Svetoga, odano Rijec slusa, kao svetinju cuva i vjerno izlaze te iz toga jedinog poklada vjere crpi sve sto predlaze da se vjeruje kao od Boga objavljeno".

87 Pamteci Kristovu rijec apostolima: "Tko vas slusa, mene slusa" (Lk 10,16), vjernici poucljivo prihvacaju ucenje i smjernice, koje im Pastiri daju u razlicitim oblicima.

VJERSKE DOGME

88 Crkveno se uciteljstvo sluzi puninom autoriteta primljenog od Krista kad definira dogme, to znaci, kad, u obliku koji krscanski puk obvezuje na neopoziv pristanak vjere, izlaze istine sadrzane u bozanskoj objavi, ili pak istine koje su s takvima nuzno povezane.

89 Nas duhovni zivot i dogme organski su povezani. Dogme su svjetla na putu nase vjere, one ga osvjetljuju i cine sigurnim. I obratno, ako nam je zivot ispravan, bit ce nam razum i srce otvoreni, da prihvate svjetlo vjerskih dogmi.

90 Uzajamna povezanost i dosljednost dogmi mogu se naci u cjelokupnosti objave Kristova otajstva. "Unutar istina katolicke nauke postoji red ili “hijerarhija”, jer je razlicita njihova povezanost s temeljem krscanske vjere".

NADNARAVNI SMISAO VJERE

91 Svi vjernici sudjeluju u razumijevanju i prenosenju objavljene istine. Primili su pomazanje Duha Svetoga, koji ih poucava o svemu i uvodi ih "u svu istinu" (Iv 16,13).

92 "Ukupnost vjernika (...) ne moze se u vjeri prevariti, i to svojstvo ona ocituje nadnaravnim osjecajem vjere cijeloga naroda kad “od biskupa sve do posljednjih vjernika laika” pokazuje opce svoje slaganje u stvarima vjere i morala".

93 "Tim osjecajem vjere, sto ga pobudjuje i podrzava Duh istine, Bozji Narod pod vodstvom svetog uciteljstva, uz vjeru, “koja je jednom bila predana svetima”, nepokolebljivo pristaje, ispravnim sudom dublje u nju prodire i potpunije je primjenjuje u zivot".

RAST U RAZUMIJEVANJU VJERE

94 Zahvaljujuci pomoci Duha Svetoga, shvacanje kako stvarnosti tako i izricaja poklada vjere moze u zivotu Crkve napredovati:

"na temelju razmatranja i proucavanja onih koji vjeruju i o tome u svom srcu razmisljaju";napose treba da "teolosko istrazivanje produbljuje spoznaju objavljene istine" "na temelju u srcu dozivljena razumijevanja duhovnih stvari";"Divina eloquia cum legente crescunt - bozanske rijeci rastu zajedno s onim tko ih cita". "i na temelju navjescivanja onih koji su, s biskupskim nasljedstvom, primili pouzdan milosni dar istine".

95 "Ocevidno, dakle - po premudroj Bozjoj odluci - Sveta predaja, Sveto pismo i crkveno uciteljstvo tako su uzajamno povezani i zdruzeni te jedno bez drugih ne moze opstati, a sve zajedno - svako na svoj nacin - pod djelovanjem jednog Duha Svetoga uspjesno pridonosi spasenju dusa".