|
109 U Svetom pismu Bog govori
covjeku na ljudski nacin. Da bi se Pismo ispravno tumacilo, treba dakle
pazljivo istrazivati sto su nam sveti pisci stvarno htjeli reci i sto je Bog po
njihovim rijecima odlucio otkriti.
110 Da bi se shvatila nakana
svetih autora, treba uzeti u obzir prilike njihova vremena i njihove
kulture, ondasnje "knjizevne vrste", onovremeni nacin shvacanja,
izrazavanja i pripovijedanja. "Istina se, naime, drugacije iznosi i
izrazava u tekstovima, prema tome jesu li povijesni, ili prorocki, ili
pjesnicki, ili drugovrsna govora".
111 No, buduci da je Sveto
pismo nadahnuto, postoji jos jedno ne manje vazno nacelo ispravna tumacenja,
bez kojega bi Pismo ostalo mrtvo slovo: Sveto pismo treba "citati i
tumaciti istim Duhom kojim je napisano".
Za tumacenje Svetog pisma u skladu s Duhom koji ga je nadahnuo, Drugi
vatikanski sabor naznacuje tri kriterija:
112
1. Brizno paziti "na sadrzaj i jedinstvo
cijeloga Pisma". Koliko god bile razlicite knjige
od kojih se sastoji, Pismo je ipak jedno poradi jedinstva Bozjega nauma, kojemu
je Isus Krist srediste i srce - srce otvoreno nakon njegove Pashe:
Pod Kristovim srcem treba razumjeti Sveto pismo, koje upravo otkriva
srce Kristovo. To je srce prije Muke bilo zatvoreno jer Pismo bijase nejasno.
Ali Pismo je poslije Muke otvoreno, da oni koji ga sada poznaju, razmotre i
shvate kako trebaju protumaciti prorostva.
113
2. Pismo citati u "zivoj Predaji cijele
Crkve". Prema rijeci Otaca, "sacra Scriptura
principalius est in corde Ecclesiae quam in materialibus instrumentis scripta -
Sveto pismo je vecma napisano u srcu Crkve nego u tvarnim knjigama". Crkva
u svojoj Predaji doista cuva zivo sjecanje Bozje Rijeci, a Duh Sveti joj je tumac
u duhovnom smislu.
114
3. Paziti "na analogiju vjere".Pod "analogijom
vjere" podrazu-mijevamo uzajamnu povezanost istina vjere medju sobom i u
cjelokupnom naumu Objave.
VISESTRUKI SMISAO PISMA
115 Prema staroj predaji moze
se razlikovati dvostruk smisao Svetog pisma: doslovni i duhovni smisao. Ovaj
potonji se opet dijeli na: alegorijski, moralni i anagogicki. Kad se ova cetiri
smisla potpuno slazu, zivom citanju Pisma u Crkvi zajamceno je sve njegovo
bogatstvo.
116 Doslovni smisao
jest znacenje sto proizlazi iz rijeci Svetog pisma a utvrdjuje se egzegezom,
koja se drzi pravila ispravna tumacenja. "Omnes sensus (sc. sacrae
Scripturae) fundentur super litteralem - Svaki se smisao (Svetog pisma) temelji
na doslovnom".
117 Duhovni smisao.
Zahvaljujuci jedinstvu Bozjega nauma, ne samo tekst Svetog pisma, nego i
stvarnosti i dogadjaji, o kojima se govori, mogu biti znakovi.
Alegorijski smisao. Do dubljeg shvacanja dogadjaja mozemo doprijeti ako
prepoznamo znacenje koje imaju u Kristu; tako npr. prelazak Crvenoga mora
znak je Kristove pobjede, a time i Krstenja.
Moralni smisao. Dogadjaji, o kojima Sveto pismo pripovijeda, mogu nas
ponukati da ispravno djelujemo. Opisani su "za upozorenje nama" (1
Kor 10,11).
Anagogicki smisao. Odredjene stvarnosti i dogadjaje mozemo sagledati u
njihovu vjecnom znacenju, kojim nas uznose (grcki: "anagoge")
prema nasoj Domovini. Tako je Crkva na zemlji znak nebeskog Jeruzalema.
118 Znacenje ovog
cetverostrukog smisla dobro sazimlje srednjovjekovni dvostih:
Littera gesta docet, quid credas allegoria,
Moralis quid agas, quo tendas anagogia.
Slovo uci dogadjaje, alegorija sto vjerovati,
Moral sto ciniti, anagogija kamo teziti.
119 "Tumaci su pozvani
da po tim pravilima rade na dubljem razumijevanju i izlaganju smisla Svetoga
pisma da otud, kao iz pripravna proucavanja, sazre sud Crkve. Sve naime sto je
u svezi s tumacenjem Pisma podlijeze konacno sudu Crkve, koja vrsi bozansko
poslanje i sluzbu cuvanja i tumacenja rijeci Bozje".
"Ego vero Evangelio non crederem, nisi me catholicae Ecclesiae
commoveret auctoritas" - Ja ne bih vjerovao Evandjelju, kad me ne bi na to
poticao autoritet Katolicke Crkve.
|