IV. Kanon Pisama

120 Po apostolskoj Predaji Crkva je razaznala, koje spise ukljuciti u popis Svetih knjiga. Taj zaokruzeni popis nazvan je "Kanonom" Svetih pisama. Prema njemu Stari zavjet sadrzi 46 knjiga (45, ako se Jeremija i Tuzaljke uzmu kao jedinstven spis), a Novi zavjet 27:

Stari zavjet: Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva, Ponovljeni zakon, Josua, Suci, Knjiga o Ruti, dvije knjige o Samuelu, dvije knjige o Kraljevima, dvije knjige Ljetopisa, Knjiga Ezrina i Nehemijina, Tobija, Judita, Estera, dvije knjige o Makabejcima, Job, Psalmi, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova, Izaija, Jeremija, Tuzaljke, Baruh, Ezekiel, Daniel, Hosea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija.

Novi zavjet: Evandjelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu, Djela apostolska, Poslanice apostola Pavla Rimljanima, prva i druga Korincanima, Galacanima, Efezanima, Filipljanima, Kolosanima, prva i druga Solunjanima, prva i druga Timoteju, Titu, Filemonu, Poslanica Hebrejima, Jakovljeva poslanica, prva i druga Poslanica Petrova, tri Poslanice Ivanove, Judina poslanica i Otkrivenje Ivanovo.

STARI ZAVJET

121 Stari je zavjet neodvojiv dio Svetog pisma. Njegove su knjige od Boga nadahnute i neprolazne vrijednosti, jer Stari savez nije nikad bio opozvan.

122 I doista, "starozavjetni rasporedjaj (= ekonomija) bijase prvenstveno tome usmjeren da pripravi(...) dolazak Krista, sveopceg spasitelja". Knjige Starog zavjeta, "makar sadrzavale sto nesavrseno i privremeno", ipak svjedoce o citavom odgojnom postupku Bozje spasiteljske ljubavi; "izrazavaju zivu svijest o Bogu, u njima su pohranjeni uzviseni nauci o Bogu, spasonosna mudrost o zivotu covjekovu i cudesno blago molitava"; u njima se napokon "krije Otajstvo naseg spasenja".

123 Krscani postuju Stari zavjet kao pravu rijec Bozju. Crkva je uvijek odlucno odbacivala namisao da napusti Stari zavjet pod izlikom da ga je Novi prevladao (marcionizam).

NOVI ZAVJET

124 "Rijec Bozja, spasiteljska sila Bozja svakome koji vjeruje, prisutna je i na istaknut nacin iskazuje svoju moc u spisima Novog zavjeta".Ti nam spisi pruzaju konacnu istinu bozanske Objave. Njihov je sredisnji sadrzaj Isus Krist, utjelovljeni Sin Bozji, njegova djela, njegova nauka, njegova smrt i proslava, a tako i poceci njegove Crkve pod vodstvom Duha Svetoga.

125 Evandjelja su srz citavog Svetog pisma, "jer su poglavito svjedocanstvo o zivotu i nauci utjelovljene Rijeci, nasega Spasitelja".

126 Pri oblikovanju Evandjelja mogu se razlikovati tri razdoblja:

Zivot i ucenje Isusovo. Crkva cvrsto drzi da cetiri evandjelja, "kojima bez sustezanja potvrdjuje povijesnost, vjerno predaju ono sto je Isus, Sin Bozji, dok je zivio medju ljudima, za njihovo vjecno spasenje zaista ucinio i ucio sve do dana kad je bio uzet". Usmena predaja. "Poslije Gospodinova uzasasca, ono sto je On rekao i ucinio Apostoli su predavali svojim slusateljima s onim punijim razumijevanjem koje su sami - pouceni slavnim dogadjajima Kristovim i svjetlom Duha istine - uzivali". Pisana evandjelja. "Sveti su pisci napisali cetiri Evandjelja tako da su - iz mnostva onog sto je bilo usmeno ili vec i pismeno predano - neke stvari probrali, a nesto sazeli ili - s obzirom na prilike u Crkvama - razvili. Oni su u tom zadrzali oblik navjestaja, ali uvijek tako da nam priopce nepatvorenu istinu o Isusu".

127 Cetveroliko evandjelje zauzima u Crkvi jedinstveno mjesto. Svjedoci to stovanje koje mu iskazuje liturgija i izuzetna privlacna snaga koja je u svim vremenima djelovala na Svece.

"Nema nauke bolje, dragocjenije i sjajnije nego sto je tekst evandjelja. Promatrajte i cuvajte [u srcu] sto je Krist, nas Gospodin i Ucitelj, svojim rijecima ucio i svojim djelima izvrsio." 

"Evandjelje me prije svega zaokuplja za vrijeme molitve; u njemu nalazim sve sto je potrebno mojoj siromasnoj dusi. U njemu otkrivam uvijek nove spoznaje, skrivena i otajstvena znacenja".

JEDINSTVO STAROG I NOVOG ZAVJETA

128 Vec od apostolskih vremena,  pa kasnije stalno u svojoj Predaji, Crkva je jedinstvo bozanskog nauma u obadva Zavjeta objasnjavala s pomocu tipologije, po kojoj se u Bozjim djelima Staroga zavjeta razabiru "pralikovi" onoga sto je Bog u punini vremena izvrsio u Osobi svoga utjelovljenog Sina.

129 Krscani dakle citaju Stari zavjet u svjetlu Krista, koji je umro i uskrsnuo. Ovo tipolosko citanje iznosi na vidjelo neiscrpni sadrzaj Starog zavjeta. Ipak nas ne smije navesti da zaboravimo kako Stari zavjet zadrzava vlastitu vrijednost Objave, sto mu je sam nas Gospodin ponovo potvrdio.  Zato i Novi zavjet iziskuje da bude citan u svjetlu Staroga. Prvotna krscanska kateheza stalno se njime sluzila.  Prema staroj izreci, Novi zavjet se u Staromu skriva, a Stari se u Novom otkriva: "Novum in Vetere latet et in Novo Vetus patet".

130 Tipologija izrice dinamizam koji vodi prema dovrsenju bozanskoga nauma, kada ce konacno "Bog biti sve u svemu" (1 Kor 15,28). Na primjer, poziv patrijarha i izlazak iz Egipta ne gube u bozanskom nacrtu svoje vlastite vrijednosti zbog cinjenice da su, istodobno, u njemu prelazne etape.