Clanak 2.

VJERUJEMO

166 Vjera je osobni cin: slobodan covjekov odgovor na poziv Boga koji se objavljuje. Ipak vjera nije osamljen cin. Nitko ne moze sam vjerovati, kao sto nitko ne moze sam zivjeti. Nitko sam sebi nije dao vjere, kao sto si nitko sam nije dao zivota. Vjernik je vjeru primio od drugih i drugima je mora prenijeti. Nasa ljubav prema Isusu i ljudima tjera nas, da drugima govorimo o svojoj vjeri. Na taj nacin svaki je vjernik kao kolut u dugu lancu onih koji vjeruju. Ja ne mogu vjerovati, ako nisam podrzan vjerom drugih, a svojom vjerom pridonosim da se podupre vjera drugih.

167 "Vjerujem": to je vjera Crkve kako je svaki vjernik, osobito u casu Krstenja, ispovijeda osobno. "Vjerujemo": to je vjera Crkve, kako je ispovijedaju biskupi sabrani na Saboru ili opcenitije, vjernici okupljeni na liturgijskom slavlju. "Vjerujem": tako govori takodjer Crkva, nasa Majka, koja odgovara Bogu svojom vjerom te i nas uci govoriti: "Vjerujem", "Vjerujemo".