IV. Bozansko djelovanje i trojstvena slanja

257 "O Trojstvo, svjetlo blazeno, o prvobitna Jednosti". Bog je vjecno blazenstvo, besmrtni zivot, svjetlo bez zalaza. Bog je Ljubav: Otac, Sin i Duh Sveti. Bog slobodno zeli saopciti slavu svoga blazenog zivota. To je njegov "dobrohotni naum" sto ga je prije stvaranja svijeta smislio u svom ljubljenom Sinu, "u ljubavi nas je predodredio za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu" (Ef 1,4-5), to jest da budemo "suobliceni slici Sina njegova" (Rim 8,29), snagom "Duha posinstva" (Rim 8,15). Taj je naum "milost koja nam je dana prije vjecnih vremena" (2 Tim 1,9-10), koja neposredno izvire iz ljubavi Presvete Trojice, a pokazuje se u stvorite-ljskom djelu, u cijeloj povijesti spasenja nakon pada, u slanju Sina i u slanju Duha, koje se nastavlja u poslanju Crkve.

258 Cjelokupni bozanski naum spasenja zajednicko je djelo triju bozanskih osoba. Jer kao sto Trojstvo ima samo jednu te istu narav, tako ima jedno te isto djelovanje. "Otac, Sin i Duh Sveti nisu tri pocela, nego jedno jedino pocelo stvaranja". Ipak svaka bozanska Osoba izvrsuje zajednicko djelo prema svom osobnom svojstvu. Zato Crkva, prema Novom zavjetu, ispovijeda "jednoga Boga Oca od kojega je sve, jednoga Gospodina Isusa Krista po kojemu je sve, jednoga Duha Svetoga u kojemu je sve". Vlastitosti bozanskih Osoba ocituju se napose bozanskim slanjima: Utjelovljenjem Bozjega Sina i darivanjem Duha Svetoga.

259 Kao djelo u isti mah zajednicko i osobno, cijela bozanska ekonomija daje upoznati i vlastitost bozanskih Osoba i njihovu jedinu narav. Isto tako sav krscanski zivot je zajednistvo sa svakom od bozanskih Osoba, bez ikakva njihova odvajanja. Tko slavi Oca, cini to po Sinu u Duhu Svetom; tko ide za Kristom, cini to jer ga Otac privlaci i Duh pokrece.

260 Posljednja je svrha svekolike bozanske ekonomije ulazak stvorenja u savrseno jedinstvo Blazene Trojice. Ali vec sada smo pozvani da budemo stan Presvete Trojice: "Ako me tko ljubi", kaze Gospodin, "cuvat ce moju rijec, pa ce i moj Otac ljubiti njega, i k njemu cemo doci i kod njega cemo se nastaniti" (Iv 14,23). O moj Boze, Trojstvo kome se klanjam, pomozi mi da posve zaboravim sebe te se nastanim u tebi, nepokretna i smirena kao da je moja dusa vec u vjecnosti. Nista neka ne pomuti moj mir i ucini da izadjem iz tebe, o moj Nepromjenljivi, nego nek me svaki trenutak unosi unutra u dubine tvoje Tajne! Umiri moju dusu! Nacini od nje svoje nebo, svoj dragi stan i mjesto svoga pocinka. Da te nikada ne ostavim sama, nego da sva budem tu, sva budna u svojoj vjeri, sva u klanjanju, sva predana tvojem stvaralackom djelovanju.