III. "Svijet je stvoren na slavu Bozju"

293 Temeljna je istina koju Pismo i Predaja postojano naucavaju i slave: "Svijet je stvoren na slavu Bozju". Bog je sve stvorio, tumaci sveti Bonaventura "ne da slavu uveca, nego da slavu ocituje, da svoju slavu priopci". Jer Bog nema drugog razloga za stvaranje osim svoje ljubavi i svoje dobrote: "Kljucem ljubavi otvorio je ruku, i proizidjose stvorovi". A Prvi vatikanski sabor objasnjava: U svojoj dobroti i svojom svemocnom silom, ne da uveca svoje blazenstvo, niti da postigne svoje savrsenstvo, nego da ga ocituje dobrima koja daruje svojim stvorenjima, taj jedini istiniti Bog u najslobodnijoj nakani od pocetka vremena stvorio je iz nicega i jedno i drugo stvorenje, to jest duhovno i tjelesno. 294 Slava je Bozja u tome da se ostvari ocitovanje i priopcivanje njegove dobrote, radi kojih je svijet stvoren. Naciniti od nas "posinjenu djecu po Isusu Kristu" - to je dobrohotan naum "njegove volje (...) na hvalu i slavu njegove milosti" (Ef 1,5-6): "Jer slava je Bozja zivi covjek, a covjekov je zivot gledanje Boga. Ako je vec Bozja objava po stvaranju pribavila zivot svim bicima koja zive na zemlji, koliko vise ocitovanje Ocevo po Rijeci daje zivot onima koji gledaju Boga". Konacna je svrha stvaranja da Bog, "koji je Stvoritelj svih bica, bude konacno sve u svemu (1 Kor 15,28), pribavljajuci ujedno svoju slavu i nase blazenstvo".