Stavak 5.

NEBO I ZEMLJA

325 Apostolsko Vjerovanje ispovijeda da je Bog "Stvoritelj neba i zemlje", a Nicejsko-carigradsko objasnjava: "svega vidljivoga i nevidljivoga".

326 U Svetom pismu izraz "nebo i zemlja" znaci: sve sto postoji, cjelokupno stvorenje. Pokazuje takodjer, unutar stvorenja, vezu koja u isti mah ujedinjuje i razlikuje nebo i zemlju: "Zemlja" je ljudski svijet. "Nebo" ili "nebesa" moze oznacavati nebeski svod, ali i vlastito Bozje "mjesto": "Oce nas koji jesi na nebesima" (Mt 5,16), prema tome i "nebo" kao eshatonsku slavu. Konacno, rijec "nebo" oznacuje "mjesto" duhovnih stvorova - andjela - koji okruzuju Boga.

327 Ispovijest vjere Cetvrtoga lateranskog sabora tvrdi da je Bog "od pocetka vremena ni od cega stvorio oboje stvorenje, duhovno i tjelesno, andjele i zemaljski svijet, a zatim covjeka, sastavljena od obojega, duha i tijela".