III. "Musko i zensko stvori ih"

BOG JE HTIO JEDNAKOST I RAZLICNOST

369 Musko i zensko stvoreni su, to jest Bog ih je tako htio: s jedne strane, u savrsenoj jednakosti, ukoliko su ljudske osobe, a s druge strane svako u svom bitku kao musko i zensko. "Biti musko" i "biti zensko" jest nesto dobro sto Bog hoce: muskarac i zena imaju neunistivo dostojanstvo koje im dolazi neposredno od Boga njihova Stvoritelja. Muskarac i zena s istovjetnim su dostojanstvom "na sliku Bozju". Svojim "biti musko" i "biti zensko" odrazavaju Stvoriteljevu mudrost i dobrotu. 370mBog nije nikako na sliku covjecju: nije ni musko ni zensko. Bog je cisti duh, u kojem stoga nema razlike spolova. Ali "savrsenstvo" muskog i zenskog odrazavaju nesto od beskonacnoga Bozjeg savrsenstva, tj. nesto majcinskoga ili ocinskoga i supruznickoga.

"JEDNO ZA DRUGO" - "JEDINSTVO UDVOJE"

371 Buduci da su stvoreni zajedno, Bog hoce da muz i zena budu jedno za drugo. Bozja nam Rijec o tome govori na raznim mjestima svetih knjiga: "Nije dobro da covjek bude sam: nacinit cu mu pomoc kao sto je on" (Post 2,18). Nijedna zivotinja ne moze biti "naspram" covjeku. Zena koju Bog "oblikuje" od rebra izvadjena iz muskarca i koju dovodi k muskarcu izaziva u njemu krik divljenja, usklik ljubavi i zajednistva: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, i mesa od mojega mesa" (Post 2,23). Muskarac otkriva zenu kao drugo "ja" iste ljudskosti.

372 Muz i zena nacinjeni su "jedno za drugo": ne tako kao da bi ih Bog nacinio "napola" ili "nepotpune"; stvorio ih je za osobno zajednistvo u kojem jedno moze biti "pomoc" drugome, jer su u isti mah kao osobe jednaki ("kost od mojih kostij"), a kao musko i zensko dopunjuju se. U zenidbi ih Bog ujedinjuje tako da, tvoreci "jedno tijelo" (Post 2,24), mogu predavati ljudski zivot: "Plodite se i mnozite i napunite zemlju" (Post 1,28). Prenoseci na svoje potomke ljudski zivot, muz i zena kao supruzi i roditelji na jedincat nacin suradjuju u Stvoriteljevu djelu.

373 U Bozjem naumu muz i zena pozvani su da kao Bozji "upravitelji" "podloze" zemlju. To vrhovnistvo ne smije biti svojevoljno i rusilacko gospodstvo. Na sliku Stvoritelja "koji ljubi sva bica" (Mudr 11,24), muskarac i zena pozvani su da sudjeluju u bozanskoj Providnosti prema ostalim stvorenjima. Zato su odgovorni za svijet sto im ga je Bog povjerio.