IV. Covjek u Raju

374 Prvi covjek nije samo kao dobar stvoren, nego je i postavljen u prijateljstvo sa svojim Stvoriteljem i u takav sklad sa samim sobom i sa stvorenjem oko sebe, da ce to nadvisiti samo slava novoga stvorenja u Kristu.

375 Crkva vjerodostojno tumaci simbolizam biblijskog jezika u svjetlu Novoga zavjeta i Predaje uceci da su nasi praroditelji Adam i Eva bili postavljeni u stanje "svetosti i izvorne pravednosti". Ta milost izvorne svetosti bila je "sudionistvo na bozanskom zivotu".

376 Izarivanjem te milosti sva su podrucja ljudskoga zivota bila uzdignuta. Dok je covjek bio u toj Bozjoj bliskosti, nije morao ni umrijeti ni trpjeti. Nutarnji sklad ljudske osobe, sklad izmedju muskarca i zene,te sklad izmedju prvoga ljudskog para i cijeloga stvorenja tvorio je stanje zvano "izvorna pravednost".

377 "Vladanje" svijetom, sto ga je Bog od pocetka predao covjeku ostvarivalo se prije svega u samom covjeku kao vladanje sobom. Covjek je bio nepovrijedjen i u cijelom svome bicu sredjen jer je bio slobodan od trostruke pozude koja ga, protiv zahtjeva razuma, podvrgava sjetilnim uzicima, pohlepi za zemaljskim dobrima i isticanju samoga sebe.

378 Znak je bliskosti covjeka s Bogom sto ga Bog postavlja u vrt. On tu zivi "da ga obradjuje i cuva" (Post 2,15); tu rad nije muka, nego suradnja muskarca i zene s Bogom na usavrsavanju vidljivoga stvorenog svijeta.

379 Cjelokupni taj sklad izvorne pravednosti, koji je Bog u svome naumu predvidio za covjeka, izgubit ce se grijehom nasih praroditelja.