Ukratko

413 "Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti zivih (...). Djavlovom je zaviscu dosla smrt u svijet" (Mudr 1,13; 2,24).

414 Sotona ili djavao i drugi demoni jesu pali andjeli koji su slobodno odbili da sluze Bogu i njegovu naumu. Njihov izbor protiv Boga konacan je. Oni pokusavaju covjeka pridruziti svojoj pobuni protiv Boga.

415 "Covjek, od Boga sazdan u pravednosti, pod utjecajem Zloga, vec je na pocetku povijesti zloupotrebio svoju slobodu i digao se protiv Boga zeleci postici svoj cilj izvan Boga".

416 Svojim grijehom Adam je, kao prvi covjek, izgubio izvornu svetost i pravednost koju je primio od Boga ne samo za se nego i za sve ljude.

417 Svojem su potomstvu Adam i Eva prenijeli ljudsku narav ranjenu prvim grijehom, lisenu dakle prvotne svetosti i pravednosti. Ta se lisenost naziva "istocni grijeh".

418 Zbog posljedica istocnog grijeha ljudska je narav oslabila u svojim mocima, podvrgnuta je neznanju, trpljenju, vlasti smrti i sklona je grijehu (ta se sklonost naziva "pozuda").

419 "S Tridentskim saborom drzimo da se istocni grijeh prenosi s ljudskom naravi “ne oponasanjem nego radjanjem”, i da je zato “vlastit svakome”".

420 Pobjeda nad grijehom koju je izvojevao Krist daruje nam bolja dobra od onih koja nam je grijeh oduzeo: "Gdje se umnozio grijeh, nadmocno izobilova milost" (Rim 5,20).

421 "Krscani vjeruju da je ovaj svijet, sazdan i uzdrzavan ljubavlju Stvoriteljevom, doduse dospio u ropstvo grijeha, ali ga je raspeti i uskrsli Krist, slomivsi moc Zloga, oslobodio".

II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 13.

PAVAO VI., Ispovijest vjere naroda Bozjega, 16.

II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 2.