DRUGO POGLAVLJE
VJERUJEM U ISUSA KRISTA
JEDINORODjENOGA SINA BOZJEGA
RADOSNA VIJEST: BOG JE POSLAO SVOGA SINA
422 "A kada dodje punina
vremena, odasla Bog Sina svoga, rodjena od zene, pokorna zakonu, da iskupi one
koji bijahu pod zakonom, da primimo posinastvo" (Gal 4,4-5). Evo
Radosne vijesti o "Isusu Kristu Sinu Bozjemu" (Mk 1,1): Bog je
pohodio svoj narod, ispunio obecanja dana Abrahamu i njegovu potomstvu; i
nadmasio je svako ocekivanje: poslao je svoga "ljubljenog Sina" (Mk
1,11).
423 Mi vjerujemo i ispovijedamo da
Isus iz Nazareta, rodjen kao Zidov od izraelske kceri, u Betlehemu, u vrijeme
kralja Heroda Velikoga i cara Cezara Augusta, po zanimanju drvodjelja, umro na
krizu razapet u Jeruzalemu, pod upraviteljem Poncijem Pilatom, za vladanja cara
Tiberija, jest vjecni Sin Bozji postao covjekom, koji je "od Boga
izisao" (Iv 13,3), "sisao s neba" (Iv 3,13; 6,33)
i "dosao u tijelu" (1 Iv 4,2); doista "Rijec tijelom
postade i nastani se medju nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao
Jedinorodjenac od Oca - pun milosti i istine (...) Od punine njegove svi mi
primismo, i to milost na milost" (Iv 1,14.16).
424 Potaknuti miloscu Duha Svetoga i
privuceni od Oca, mi, o Isusu, vjerujemo i ispovijedamo: "Ti si Krist -
Pomazanik, Sin Boga zivoga" (Mt 16,16). Na stijeni te vjere,
ispovjedjene od svetog Petra, Krist je utemeljio svoju Crkvu.
"NAVJESCIVATI ... NEISTRAZIVO KRISTOVO BOGATSTVO" (Ef 3,8)
425 Prenosenje krscanske vjere prije svega je navjestaj Isusa Krista, sa svrhom
da privodi k vjeri u njega. Vec su od pocetka prvi ucenici obuzeti zarkom
zeljom da navijestaju Krista: "Mi doista ne mozemo ne govoriti sto
vidjesmo i cusmo" (Dj 4,20). Oni pozivaju ljude svih vremena da
udju u radost njihova zajednistva s Kristom: Sto smo culi, sto smo vidjeli
ocima svojim, sto razmotrismo i ruke nase opipase o Rijeci, Zivotu - da, Zivot
se ocitova, i vidjeli smo i svjedocimo, i navjescujemo vam zivot vjecni, koji
bijase kod Oca i ocitova se nama - sto smo vidjeli i culi, navjescujemo i vama
da i vi imate zajednistvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam
pisemo da radost nasa bude potpuna (1 Iv 1,1-4).
U SREDISTU KATEHEZE: KRIST
426
"U jezgri kateheze stoji bitno jedna osoba:Isus iz Nazareta,
"jedinorodjenac Ocev (...), koji je trpio i umro za nas, a sada,
uskrsnuvsi, zivi zauvijek s nama (...) Katehizirati (...) znaci, otkrivati u
Kristovoj osobi potpuni vjecni naum Bozji (...) Znaci traziti da se shvati
znacenje Kristovih djela i rijeci, znakova sto ih je on ucinio".Svrha je
kateheze: "Uvoditi u zajednistvo (...) s Isusom Kristom: samo nas on moze
privesti ljubavi Ocevoj u Duhu i uciniti da sudjelujemo u zivotu Presvetoga
Trojstva".
427
"U katehezi je Krist, utjelovljena Rijec i Sin Bozji, onaj
kojega naucavamo, a sve drugo je u odnosu prema njemu; (...) samo Krist poucava,
dok (svaki) drugi to cini po mjeri u kojoj je njegov glasonosa, dopustajuci
Kristu da poucava na njegova usta (...) Svaki bi kateheta trebao na sebe
primijeniti otajstvenu rijec Isusovu: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me
posla”" (Iv 7,16).
428
Onaj koji je pozvan da "naucava Krista" mora dakle traziti
nadasve onaj dobitak koji je "najizvrsnije spoznanje Isusa Krista";
treba prihvatiti da izgubi sve "da stekne Krista i nadje se u njemu"
i da "upozna njega, snagu njegova uskrsnuca, zajednistvo u njegovim
patnjama, ne bi li kako, suoblicen smrti njegovoj, prispio k uskrsnucu od
mrtvih" (Fil 3,8-11).
429 Iz
te po ljubavi stecene spoznaje Krista radja se neodoljiva zelja navijestati,
"evangelizirati", druge privoditi vjeri u Isusa Krista. U isto vrijeme osjeca se i potreba da se sve bolje upozna ta vjera. U
tu svrhu, slijedeci red Vjerovanja, bit ce prije svega prikazani glavni Isusovi
nazivi: Krist, Sin Bozji, Gospodin (clanak 2.). Simbol postupno ispovijeda
glavne tajne Kristova zivota: tajnu njegova Utjelovljenja (clanak 3.), njegove
Pashe (clanak 4. i 5.), i konacno njegove proslave (clanak 6. i 7.).
|