II. Krist

436 Krist dolazi iz grckog prijevoda hebrejskog izraza "Mesija", a znaci "Pomazanik". I postaje Isusu vlastito ime samo zato sto on savrseno ispunja bozansko poslanje koje taj naslov oznacuje. U Izraelu su naime u Bozje ime bili pomazani ljudi posveceni za poslanje koje im je Bog povjerio. Tako je bilo s kraljevima, svecenicima i, u rijetkim slucajevima, s prorocima. Tako je nadasve moralo biti s Mesijom kojega je Bog poslao da konacno uspostavi njegovo kraljevstvo.Mesija je morao biti pomazan Duhom Gospodinovim,u isti mah kao kralj i svecenik, ali i kao prorok. Isus je ostvario mesijansku nadu Izraela svojom trostrukom sluzbom svecenika, proroka i kralja.

437 Andjeo je pastirima navijestio Isusovo rodjenje kao rodjenje Mesije obecanog Izraelu: "Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin" (Lk 2,11). On je od pocetka "onaj kog je Otac posvetio i poslao na svijet" (Iv 10,36), zacet kao "svet" (Lk 1,35) u djevicanskom Marijinom krilu. Josip je bio od Boga pozvan da "uzme" k sebi "Mariju" svoju "zarucnicu", trudnu "onim sto je u njoj zaceto (...) od Duha Svetoga" (Mt 1,20), da se Isus, "zvani Krist", rodi od Josipove zarucnice u mesijanskom Davidovu rodu (Mt 1,16).

438 Isusovo mesijansko posvecenje objavljuje njegovo bozansko poslanje. "On je ono sto oznacuje samo njegovo ime, jer pod Kristovim se imenom podrazumijeva onaj koji je pomazao, onaj koji je pomazan i samo pomazanje kojim je pomazan: onaj koji je pomazao jest Otac, onaj koji je pomazan jest Sin, a bio je pomazan u Duhu koji je pomazanje".Njegovo vjecno mesijansko posvecenje objavljeno je u vremenu njegova zemaljskog zivota u casu kada je krsten od Ivana, kad ga je Bog "pomazao Duhom svetim i snagom" (Dj 10,38) "da se ocituje Izraelu" (Iv 1,31) kao njegov Mesija. Njegova djela i rijeci objavit ce ga kao "Sveca Bozjega" (Mk 1,24; Iv 6,69; Dj 3,14).

439 Brojni Zidovi a i neki pogani koji su dijelili njihovu nadu prepoznase u Isusu osnovne crte mesijanskog "sina Davidova" kojega Bog bijase obecao Izraelu. Isus je prihvatio ime Mesija na koje je imao pravo, ali ne bez ograda, jer ga je dio suvremenika shvacao previse ljudski,u biti politicki.

440 Isus je prihvatio ispovijest vjere kojom ga je Petar priznao Mesijom, navjescujuci tada vec blisku muku Sina covjecjega. Tako je otkrio pravi sadrzaj svoga mesijanskog kraljevskog dostojanstva, u transcendentnoj istovjetnosti Sina Covjecjeg "koji je sisao s neba" (Iv 3,13), kao i u njegovom otkupiteljskom poslanju kao Sluge patnika: "Sin Covjecji (...) nije dosao da bude sluzen, nego da sluzi i zivot svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mt 20,28). Zato se pravi smisao njegova kraljevskog dostojanstva ocituje samo s visine kriza. Istom poslije Uskrsnuca njegovo ce kraljevsko dostojanstvo moci biti proglaseno od Petra pred narodom Bozjim: "Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega ste vi razapeli Bog ucinio i Gospodinom i Kristom!" (Dj 2,36).