III. Jedinorodjeni Sin Bozji

441 Sin Bozji, u Starom zavjetu, jest naslov pridavan andjelima,izabranomnarodu, Izraelovim sinovima i njihovim kraljevima. U takvim slucajevima on znaci adoptivno sinovstvo koje izmedju Boga i njegova stvorenja uspostavlja odnos posebne prisnosti. Kada se obecani Mesija-Kralj naziva "Sinom Bozjim"to, prema literarnom smislu tih izjava, ne ukljucuje nuzno da je on vise nego covjek. Oni koji su tako oznacili Isusa kao Mesiju izraelskogamozda time nisu namjeravali reci nesto vise.

442 No to isto ne vrijedi za Petra kad ispovijeda da je Isus "Krist, Sin Boga zivoga" (Mt 16,16), jer Isus svecano odgovara: "To ti nije objavilo tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima" (Mt 16,17). Isto tako ce Pavao, u odnosu na svoje obracenje na putu u Damask, reci: "Kad se Onomu koji me odvoji vec od majcine utrobe i pozva miloscu svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navjescujem medju poganima" (Gal 1,15-16). I "odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Bozji" (Dj 9,20). To ce biti od samog pocetka srediste apostolske vjere ispovjedjene prije svih od Petra kao temelja Crkve.

443 Petar je mogao priznati nadnaravni znacaj bozanskog sinovstva Isusa Mesije jer mu je to Isus dao jasno raspoznati. Pred velikim vijecem, na pitanje svojih tuzitelja: "Ti si, dakle, Sin Bozji?", Isus je odgovorio: "Vi velite! Ja jesam! (Lk 22,70). Vec mnogo prije, on se nazvao "Sinom" koji poznaje Oca, koji je razlicit od "slugu" sto ih je Bog prethodno slao svome narodu, i koji je visi od samih andjela. On je svoje sinovstvo razlikovao od sinovstva svojih ucenika ne govoreci nikad "Oce nas", osim kad je njima naredio: "Vi, dakle, ovako molite: Oce nas" (Mt 6,9); i tu je razliku naglasio: "Bogu mojemu i Bogu vasemu" (Iv 20,17).

444 Evandjelja izvjescuju kako ga je u dva svecana trenutka, o krstenju i o preobrazenju, glas Ocev oznacio kao svoga "ljubljenog Sina". Isus predstavlja sebe kao "jedinorodjenog Sina Bozjega" (Iv 3,16) i tim nazivom potvrdjuje svoju vjecnu opstojnost. On trazi vjeru "u ime jedinorodjenog sina Bozjega" (Iv 3,18) Ta krscanska ispovijest javlja se vec u satnikovom uskliku pred Isusom na krizu: "Zaista, ovaj covjek bijase Sin Bozji!" (Mk 15,39). Doista samo u pashalnom otajstvu moze vjernik dati puno znacenje naslovu "Sin Bozji".

445 Nakon uskrsnuca Isusovo bozansko sinovstvo ocituje se u moci njegova proslavljenog covjestva: on je "odredjen da bude silan Sin Bozji duhom svetosti po uskrsnucu od mrtvih" (Rim 1,4). Apostoli ce moci ispovijedati: "Vidjeli smo slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorodjenac od Oca, pun milosti i istine" (Iv 1,14).