IV. Gospodin

446 U grckom prijevodu knjigâ Starog zavjeta, neizrecivo ime kojim se Bog objavio Mojsiju, JHVH, prevedeno je "Kyrios" ["Gospodin"]. Od tada Gospodin postaje najobicajnije ime za naznaku samog bozanstva Boga Izraelova. Novi zavjet u tom jakom smislu upotrebljava naziv "Gospodin" za Oca, ali, i to je novina, takodjer za Isusa priznajuci time i njega samoga Bogom.

447 Sam Isus, na prikriven nacin, pridaje sebi taj naslov raspravljajuci s farizejima o smislu Psalma 110,ali i na izricit nacin obracajuci se svojim Apostolima. Tijekom javnog zivota njegova djela kojima vlada nad prirodom, bolestima, demonima, smrcu i grijehom ocitovala su njegovo bozansko vrhovnistvo.

448 Veoma se cesto u evandjeljima neke osobe obracaju Isusu oslovljavajuci ga "Gospodine". Taj naziv izrazava postovanje i pouzdanje onih koji se priblizuju Isusu ocekujuci od njega pomoc i izljecenje. Izgovoren na poticaj Duha Svetoga izrazava priznavanje Isusova bozanskog otajstva. U susretu s uskrsnulim Isusom postaje izraz klanjanja: "Gospodin moj i Bog moj!" (Iv 20,28), poprimajuci tada oznaku ljubavi i odanosti, sto ce ostati svojstveno krscanskoj predaji: "Gospodin je!" (Iv 21,7).

449 Pridajuci Isusu bozanski naslov "Gospodin", prve ispovijesti crkvene vjere vec od pocetkatvrde da moc, cast i slava vlastite Bogu Ocu pristaju i Isusu,jer je on "bozanske naravi" (Fil 2,6), te da je Otac to gospodstvo Isusovo ocitovao uskrisivsi ga od mrtvih i uzvisivsi ga u svoju slavu.

450 Vec od pocetka krscanske povijesti, tvrdnja da je Isus gospodar nad svijetom i nad povijescuukljucuje i priznanje da covjek ne smije vlastitu osobnu slobodu apsolutno podvrci nikakvoj zemaljskoj sili, nego samo Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu: Car nije "Gospodin"."Crkva vjeruje (...) da u svom Gospodinu i Ucitelju nalazi kljuc, srediste i cilj svekolike ljudske povijesti".

451 Krscanska je molitva obiljezena naslovom "Gospodin", bilo kad je rijec o pozivu na molitvu: "Gospodin s vama", bilo o zakljucku: "Po Gospodinu nasem Isusu Kristu", ili pak o pokliku punom pouzdanja i nade: "Maran atha" ("Gospodin dolazi!"), ili "Marana tha" ("Gospodine, dodji!") (1 Kor 16,22), "Amen, dodji, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20).