II. Utjelovljenje

461 Preuzimajuci izraz sv. Ivana ("Rijec tijelom postade": Iv 1,14), Crkva naziva "Utjelovljenje" cin kojim je Sin Bozji uzeo ljudsku narav da u njoj ostvari nase spasenje. Crkva velica otajstvo Utjelovljenja u himnu sto ga donosi sveti Pavao: Neka u vama bude isto misljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Bozji, nije se kao plijena drzao svoje jednakosti s Bogom, nego sâm sebe "oplijeni" uzevsi lik sluge, postavsi ljudima slican; oblicjem covjeku nalik, ponizi sam sebe, poslusan do smrti, smrti na krizu (Fil 2,5-8). 462 O istom otajstvu govori poslanica Hebrejima: Zato On, ulazeci u svijet, veli: Zrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne svidjaju ti se. Tada rekoh: "Evo dolazim!" (...) vrsiti, Boze, volju tvoju!" (Heb 19,5-7). 463 Vjera u istinsko Utjelovljenje Sina Bozjega raspoznajni je znak krscanske vjere: "Po ovome prepoznajete Duha Bozjega; svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist dosao u tijelu, od Boga je" (Iv 4,2). To je radosno uvjerenje Crkve vec od pocetka, kada klice "velikom Otajstvu poboznosti": "On se ocitovao u tijelu" (1 Tim 3,16).