III. Pravi Bog i pravi covjek

464 Jedincat i posve osobit dogadjaj utjelovljenja Sina Bozjega ne znaci da je Isus Krist djelomicno Bog a djelomicno covjek, niti da je ucinak neke zamrsene mjesavine bozanskog i ljudskog. On je postao istinski covjekom ostajuci istinski Bogom. Isus Krist je pravi Bog i pravi covjek. Crkva je tijekom prvih stoljeca morala braniti i objasnjavati tu istinu vjere protiv hereza koje su je iskrivljavale.

465 Prva krivovjerja vise nego Kristovo bozanstvo nijekala su njegovo pravo covjestvo (gnosticki doketizam). Vec od apostolskog vremena krscanska je vjera uporno naglasavala istinsko Utjelovljenje Sina Bozjega koji je "dosao u tijelu" Ali u trecem stoljecu Crkva je, na saboru sabranom u Antiohiji, morala potvrditi protiv Pavla Samosatskog, da je Isus Krist Bozji Sin po naravi a ne po posinjenju. Prvi sveopci sabor u Niceji 325. godine ispovjedio je u svom vjerovanju da je Sin Bozji "rodjen a ne stvoren, istobitan (homousios) Ocu" i osudio je Arija koji je tvrdio da je "Sin Bozji (nastao) iz nicega" i da je "druge sustine i biti nego Otac".

466 Nestorijevo krivovjerje vidjelo je u Kristu ljudsku osobu zdruzenu s bozanskom osobom Sina Bozjega. Nasuprot tome sveti Ciril Aleksandrijski i Treci sveopci sabor sabran u Efezu 431. godine ispovjedili su da se "Rijec utjelovila, sjedinivsi hipostatski sa sobom tijelo oduhovljeno razumnom dusom". Kristovo covjestvo nema drugoga subjekta nego bozansku osobu Sina Bozjega, koja ga je, u trenutku njegova zaceca, uzela i ucinila svojim. Zato je Efeski sabor 431. godine izjavio da je Marija ljudskim zacecem Sina Bozjega u svom krilu uistinu postala "Bogorodicom, ne zato sto bi narav Rijeci ili njezino bozanstvo imalo pocetak svoga bitka iz svete Djevice, nego jer je od nje rodjeno sveto tijelo obdareno razumskom dusom, s kojim se hipostatski (osobno) sjedinila Rijec, te se kaze da je i rodjena po tijelu".

467 Monofiziti su tvrdili da je ljudska narav kao takva prestala postojati u Kristu, jer ju je preuzela bozanska osoba Sina Bozjega. Nasuprot toj herezi Cetvrti sveopci sabor u Kalcedonu 451. godine ispovjedio je: Slijedeci svete Oce, slozno ucimo i ispovijedamo jednoga te istog Sina, Gospodina nasega Isusa Krista, savrsenog u bozanstvu i savrsenog u covjestvu, pravog Boga i pravoga covjeka s razumskom dusom i tijelom istobitnog Ocu po bozanstvu i istobitnog nama po covjestvu, "poput nas iskusanog u svemu, osim u grijehu" (Heb 4,15), rodjenog od Oca odvijeka po bozanstvu, a u posljednje dane, radi nas i radi nasega spasenja, rodjenog od Marije Djevice Bogorodice po covjestvu. Jednog te istog Krista Gospodina, Sina Jedinorodjenoga, kojega moramo priznati u dvije naravi, nepomijesane, nepromijenjene, nepodijeljene i neodvojive. Razlika naravì nije njihovim sjedinjenjem niposto dokinuta, nego je radije vlastitost svake sacuvana i sjedinjena u jednoj osobi i u jednoj hipostazi. 468 Nakon Kalcedonskog sabora neki nacinise od ljudske Kristove naravi neku vrst osobnog subjekta. Protiv tih, Peti sveopci sabor u Carigradu 553. godine ispovjedio je u odnosu na Krista: postoji "samo jedna hipostaza [ili osoba] (...), tj. Gospodin nas Isus Krist, Jedan od Trojstva".Sve, dakle, u Kristovom covjestvu treba pripisati njegovoj bozanskoj Osobi kao vlastitom subjektu,ne samo cudesa nego i trpljenja, kao i smrt: "Gospodin nas Isus Krist, raspet u tijelu, jest pravi Bog, Gospodin slave i Jedan od Svete Trojice".

469 Crkva tako ispovijeda da je Isus nerazdvojivo pravi Bog i pravi covjek. On je uistinu Sin Bozji koji je postao covjek, nas brat, a da time ne prestaje biti Bog, nas Gospodin: "Ostao je ono sto je bio, a uzeo je ono sto nije bio", pjeva rimska liturgija. I Liturgija sv. Ivana Zlatoustog navjescuje i pjeva: "Jedinorodjeni Sine i Rijeci Bozja! Besmrtan si, a izvolio si, spasenja nasega radi, primiti tijelo od svete Bogorodice i vazda Djevice Marije. I ne promijenivsi se postao si covjekom. I raspet si bio, Kriste Boze, smrcu si satro smrt. Ti si jedan od svete Trojice, slavljen s Ocem i Svetim Duhom. Spasi nas!"