II. Otajstva Isusova djetinjstva i skrovitog zivota

PRIPRAVE

522 Dolazak Sina Bozjega na zemlju dogadjaj je takve vaznosti da ga je Bog htio kroz vjekove pripraviti. Obrede i zrtve, likove i znakove "Prvog Saveza" (Heb 9,15), sve usmjerava prema Kristu; navijesta ga po ustima proroka koji se smjenjuju u Izraelu; budi i u srcu pogana nejasno iscekivanje tog dolaska.

523 Sveti Ivan Krstitelj neposredni je preteca Gospodinov, poslan da mu pripravi put. "Prorok Svevisnjega" (Lk 1,76), najveci je i posljednjiod svih proroka; zapocinje njime Evandjelje: vec iz majcinog krilapozdravlja Kristov dolazak i nalazi svoju radost u tome da bude "prijatelj zarucnika" (Iv 3,29), koga oznacuje kao "Jaganjca Bozjega (...) koji oduzima grijeh svijeta" (Iv 1,29). Prethodeci Isusu "u duhu i sili Ilijinoj" (Lk 1,17), Ivan svjedoci za nj propovijedanjem, krstenjem obracenja i na kraju svojim mucenistvom.

524 Slaveci svake godine bogosluzje Dosasca, Crkva prozivljuje to iscekivanje Mesije: uvazeci u zajednistvo s dugom pripravom prvoga Spasiteljeva dolaska, vjernici pobudjuju zarku zelju za njegovim drugim dolaskom. Slavljem Pretecinog rodjenja i mucenistva Crkva se sjedinjuje s njegovom zeljom: "On treba da raste, a ja da se umanjujem" (Iv 3,30).

BOZICNO OTAJSTVO

525 Isus je rodjen u skromnosti staje, u siromasnoj obitelji;priprosti pastiri prvi su svjedoci dogadjaja. U tom ubostvu ocituje se slava neba. Crkva ne prestaje pjevati slavu te noci: Djevica danas radja Vjecitoga;

a zemlja Nedostupnome dariva spilju.

Andjeli s pastirima slavoslove;

a mudraci, predvodjeni zvijezdom, dolaze da mu se poklone.

Jer kao nejako dijete radi nas rodi se

vjeciti Bog! 526 "Postati kao djeca" naspram Bogu uvjet je za ulazak u Kraljevstvo; zato se treba poniziti, treba postati malen; stovise, treba se "nanovo roditi odozgo" (Iv 1,12), roditi od Boga i tako "postati djecom Bozjom" (Iv 1,12). Bozicno Otajstvo se u nama ispunja kada se Krist u nama "oblikuje". Bozic je Otajstvo te "cudesne razmjene": "O cudesne li razmjene! Stvoritelj roda ljudskoga uzeo je tijelo i udostojao se roditi od Djevice, bez sjemena posta covjekom i obdari nas svojim bozanstvom".

OTAJSTVO ISUSOVA DJETINJSTVA

527 Obrezanje Isusovo, osam dana nakon rodjenja, znak je njegova uklapanja u Abrahamovo potomstvo, u narod Saveza, njegova podlaganja Zakonu i osposobljavanja za bogostovlje Izraelovo na kojem ce sudjelovati tijekom cijelog zivota.Isti je znak pralik "Kristovog obrezanja", to jest Krstenja.

528 Bogojavljenje je ocitovanje Isusa kao Mesije Izraelova, Sina Bozjega i Spasitelja svijeta. Zajedno s Isusovim krstenjem u Jordanu i svadbom u Kani, ono slavi poklon "mudraca" s Istoka Isusu. U tim "mudracima", koji predstavljaju okolne poganske religije, Evandjelje vidi prvine naroda koji u Utjelovljenju primaju Blagovijest spasenja. Dolazak mudraca u Jeruzalem da se poklone zidovskom kralju pokazuje kako oni, u mesijanskom svjetlu Davidove zvijezde, traze u Izraelu onoga koji ce biti kralj narodâ. Njihov dolazak naznacuje da pogani ne mogu upoznati Isusa i klanjati mu se kao Sinu Bozjemu i Spasitelju svijeta ako se ne okrenu Zidovima i ne prime od njih mesijansko poslanje sadrzano u Starom zavjetu. Bogojavljenje ocituje kako "u obitelj praotaca"ulazi "veliko mnostvo naroda", postizuci "izraelsko dostojanstvo".

529 Prikazanje Isusa u hramu predstavlja ga kao Prvorodjenca koji pripada Gospodinu. U Simunu i Ani svekoliko je Izraelovo iscekivanje koje dolazi u Susret svojem Spasitelju (bizantska predaja tako naziva dogadjaj). Isus je prepoznat kao dugo iscekivani Mesija, "svjetlo naroda" i "slava Izraela", ali i kao "znak protivljenja". Mac boli prorecen Mariji navijesta drugi prinos, savrsen i jedincat, onaj na krizu, koji ce darovati spasenje sto ga Bog pripravi "pred licem svih naroda".

530 Bijeg u Egipat i pokolj nevine djece ocituju suprotstavljanje tame svjetlu: "K svojima dodje i njegovi ga ne primise" (Iv 1,11). Cjelokupni Kristov zivot bit ce u znaku progona. Njegovi dijele s njim tu sudbinu. Povratak iz Egiptapodsjeca na Izlazaki prikazuje Isusa kao konacnog osloboditelja.

OTAJSTVA ISUSOVA SKROVITOG ZIVOTA

531 Tijekom veceg dijela zivota, Isus je dijelio stanje goleme vecine ljudi: svakodnevni zivot bez prividne velicine, zivot rucnog rada, zidovski vjerski zivot podvrgnut Bozjem Zakonu, zivot u zajednici. O svemu tom razdoblju objavljeno nam je da Isus bijase roditeljima "podlozan" i da "napredovase u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi" (Lk 2,51-52).

532 Isusovim pokoravanjem svojoj majci i zakonitom ocu ostvaruje se savrseno obdrzavanje cetvrte zapovijedi. To podlaganje je slika sinovske poslusnosti nebeskom Ocu. Svakodnevno Isusovo podvrgavanje Josipu i Mariji nagovijestilo je i predoznacilo podvrgavanje Velikog Cetvrtka: "ne (...) moja volja" (Lk 22,42). Kristovom poslusnoscu u svakodnevici skrovitog zivota vec je zapocelo djelo obnove onoga sto Adamov neposluh bijase razorio.

533 Skroviti nazaretski zivot dopusta svakom covjeku da bude u zajednistvu s Isusom na najredovitijim putovima svakodnevnog zivota: Nazaretska je kuca skola u kojoj pocinjemo upoznavati Kristov zivot. To je skola evandjelja (...) Ponajprije nas uci sutjeti. O kad bi se u nama obnovila cijena sutnje, toga divnog i tako potrebnog ozracja duse (...) Osim toga, uci nas zivjeti u obitelji. Neka nas Nazaret podsjeti sto je obitelj, sto je zajednistvo obiteljske ljubavi, sto njena ljepota jednostavna i stroga, sto njen znacaj nepovrediv i svet. Ovdje napokon upoznajemo disciplinu rada. O nazaretski dome, kuco Sina drvodjelceva, zelimo bas ovdje shvatiti i slaviti doduse strogi, ali i otkupiteljski zakon ljudskog napora (...) Zelimo na kraju pozdraviti radnike cijelog svijeta i pokazati im veliki uzor - njihova bozanskog Brata. 534 Nasasce Isusa u Hramu jedini je dogadjaj koji razbija sutnju Evandjelja o skrovitim Isusovim godinama. Isus nam daje nazreti tu otajstvo njegova posvemasnjeg posvecenja poslanju koje izvire iz njegova bozanskog sinovstva: "Niste li znali da mi je biti u onome sto je Oca mojega?" (Lk 2,49). Marija i Josip "nisu razumjeli" tih rijeci, nego ih primise u vjeri, a Marija ih je "cuvala u svom srcu" (Lk 2,51), sve vrijeme sto je Isus ostao skriven u tisini obicnog zivota.