III. Otajstva Isusova javnog zivota

ISUSOVO KRSTENJE

535 Pocetak Isusova javnog zivota jest njegovo krstenje od Ivana u Jordanu. Ivan je propovijedao " krstenje obracenja na otpustenje grijeha" (Lk 3,3). Mnostvo je gresnika, carinika i vojnika, farizeja i saduceja i bludnica dolazilo da ih on krsti. Tako pristupi i Isus. Krstitelj oklijeva, Isus trazi i prima Krstenje. Tada Duh Sveti, u liku goluba, sidje na Isusa a "glas s neba" zaori: "Ovo je Sin moj, ljubljeni". To je ocitovanje ("Epifania") Isusa kao Mesije Izraelova i Sina Bozjega.

536 Krstenje je, s njegove strane, prihvacanje i pocetak poslanja Sluge patnika. On pristaje da se uvrsti medju gresnike; on je "Jaganjac Bozji koji oduzima grijeh svijeta" (Iv 1,29), vec anticipira "krstenje" svoje okrutne smrti. Zapravo dolazi da izvrsi "svu pravednost" (Mt 3,15), tj. da se podvrgne posve volji svog Oca: prihvaca s ljubavlju krstenje smrti za oprostenje nasih grijeha. Na to prihvacanje odgovara glas Oca koji se nasladjuje u Sinu. I Duh, kojeg Isus posjeduje u punini vec od zaceca, dolazi i ostaje na njemu. Isus ce mu biti izvor za cijelo covjecanstvo. Pri njegovu krstenju "otvaraju se nebesa" (Mt 3,16) koja Adamov grijeh bijase zatvorio; silaskom Isusa i Duha posvecene su i vode, kao predznak novoga stvaranja.

537 Krstenjem se krscanin sakramentalno suoblicuje Isusu, kojemu je krstenje bilo predokus smrti i Uskrsnuca; krscanin treba uci u to otajstvo poniznog snizenja i skrusenja, treba sici u vodu s Isusom da s njim uzadje, ponovo se rodi iz vode i Duha, da u Sinu postane ljubljeni sin Ocev i "hodi u novosti zivota" (Rim 6,4): Po krstenju silazimo u grob zajedno s Kristom, da mognemo s njim i uskrsnuti; silazimo s njim da bismo mogli i uzaci s njim; uzlazimo s njim da bismo mogli biti i proslavljeni s njim.

Sve sto se zbilo u Kristu daje nam shvatiti da, nakon uranjanja u vodu, Duh Sveti s nebesa nad nama lebdi te, posvojeni Ocevim glasom, postajemo sinovi Bozji.

NAPASTOVANJE ISUSA

538 Evandjelja govore o razdoblju Isusove samoce u pustinji neposredno nakon sto ga je Ivan krstio: "Poveden" od Duha, Isus ostade u pustinji cetrdeset dana posteci; bijase sa zvijerima a andjeli mu sluzahu. Kad je to vrijeme zavrsilo, Sotona ga je tri puta napastovao trazeci da iskusa njegovo sinovsko drzanje prema Bogu. Te napade, koji obnavljaju napastovanja Adama u raju i Izraela u pustinji, Isus je odbio te se i djavao od njega udaljio "do druge prilike" (Lk 4,13).

539 Evandjelisti isticu spasenjski smisao toga otajstvenog dogadjaja. Kao novi Adam, Isus je ostao vjeran dok je prvi popustio napasti. Isus savrseno ispunjava poziv Izraelov: nasuprot onima koji su nekoc Boga tijekom cetrdeset godina iskusavali u pustinji, Krist se objavljuje kao Sluga Bozji u svemu poslusan bozanskoj volji. Tako je Isus pobjednik djavla: on je "svezao jakoga" da mu otme plijen. Isusova pobjeda nad napasnikom u pustinji nagovjescuje pobjedu muke, posvemasnju poslusnost njegove sinovske ljubavi prema Ocu.

540 Napastovanje Isusa ocituje kakvo je mesijanstvo Sina Bozjega, suprotno onome sto mu ga predlaze Sotona i koje mu ljudi zele pripisati. Zato je Krist pobijedio napasnika za nas: "Nemamo takva Velikog svecenika koji ne bi mogao biti supatnik u nasim slabostima, nego koji je u svemu iskusan kao i mi, osim grijeha". (Heb 4,15). Crkva se svake godine cetrdesetdnevnom Korizmom sjedinjuje s Isusovim Otajstvom u pustinji.

"KRALJEVSTVO BOZJE JE BLIZU"

541 "Posto je Ivan bio predan, otidje Isus u Galileju. Propovijedao je evandjelje Bozje: «Ispunilo se vrijeme, priblizilo se kraljevstvo Bozje! Obratite se i vjerujte evandjelju!»" (Mk 1,15). "Krist je, da izvrsi Ocevu volju, osnovao nebesko Kraljevstvo na zemlji". A volja je Oceva, "ljude uciniti dionicima bozanskog zivota". I to cini sabiruci ljude oko svoga Sina, Isusa Krista. Taj zbor je Crkva, koja na Zemlji predstavlja "klicu i pocetak" Kraljevstva Bozjega.

542 Krist je u sredistu toga ujedinjavanja ljudi u "Bozju obitelj". Oko sebe ih saziva svojom Rijecju, svojim "znakovima" koja ocituju Kraljevstvo Bozje, slanjem svojih ucenika. Dolazak svoga Kraljevstva On ce ostvariti nadasve velikim Otajstvom svoga Vazma: svojom smrcu na krizu i Uskrsnucem. "Kad budem uzdignut sa zemlje, sve cu privuci k sebi" (Iv 12,32). "Svi su ljudi pozvani na ovo sjedinjenje s Kristom".

NAVJESTAJ KRALJEVSTVA BOZJEGA

543 Svi su ljudi pozvani da udju u Kraljevstvo. Navijesteno najprije sinovima Izraela, mesijansko je Kraljevstvo odredjeno da primi ljude svih naroda.Za pristup u Kraljevstvo, potrebno je prihvatiti Isusovu Rijec: Gospodinova se rijec usporedjuje sa sjemenom koje se sije u polju; oni koji slusaju s vjerom i pripadaju malom Kristovom stadu, primili su sâmo Kraljevstvo; a sjeme svojom snagom nice i raste sve do vremena zetve. 544 Kraljevstvo pripada siromasnima i malenima, tj. onima koji ga primaju ponizna srca. Isus je poslan da bude "blagovjesnik siromasima" (Lk 4,18). Njih proglasava blazenima jer je "kraljevstvo nebesko njihovo!" (Mt 5,3); "malenima" se Otac dostojao objaviti ono sto mudrima i umnima ostaje skriveno. Isus, od jasala do kriza dijeli zivot siromaha, poznaje glad, zedj i oskudicu. Stavise, poistovjecuje se sa svakom vrstom siromaha i djelotvornu ljubav prema njima cini uvjetom za ulazak u Kraljevstvo.

545 Isus poziva gresnike na kraljevsku gozbu: "Nisam dosao zvati pravednike, nego gresnike" (Mt 2,17). Pozivajuci ih na obracenje, bez kojeg nema ulaska u Kraljevstvo, rijecima i cinima Isus im pokazuje neizmjerno milosrdje svoga Oca i neizmjernu "radost" koja biva "na nebu zbog jednog obracenog gresnika" (Lk 15,7). Najvisi dokaz takve ljubavi bit ce zrtva vlastitog zivota "na otpustenje grijeha" (Mt 26,28).

546 Isus poziva na ulazak u Kraljevstvo sluzeci se prispodobama, koje su osobit izraz njegova naucavanja. Njima poziva na kraljevsku gozbu,ali trazi i korjenito opredjeljenje: za postignuce Kraljevstva potrebno je "prodati" sve, ne dostaju rijeci, nuzna su djela. Prispodobe su kao ogledalo covjeku: prima li Rijec kao sto ga prima kamenito tlo ili kao dobra zemlja? Kako se sluzi primljenim talentima? U srcu prispodobâ prikriveno stoji Isus i Kraljevstvo prisutno u svijetu. Treba uci u Kraljevstvo, tj. postati Kristovim ucenicima da se upoznaju "otajstva Kraljevstva nebeskoga" (Mt 13,11). Za one koji ostaju "vani", sve i dalje ostaje zagonetno.

ZNAKOVI KRALJEVSTVA BOZJEGA

547 Isus popracuje svoje rijeci silnim "cudesima, djelima i znamenjima" (Dj 2,22), koja ocituju da je u njemu prisutno Kraljevstvo. Dokazuju da je Isus navijesteni Mesija.

548 Znakovi sto ih Isus cini svjedoce da ga je Otac poslao. Oni pobudjuju vjeru u njega. Onima koji mu se obracaju s vjerom, on daje ono sto traze. Tada cudesa ucvrscuju vjeru u onoga koji vrsi djela svog Oca: svjedoce da je on Sin Bozji. Ali mogu biti povod i sablazni. Ne idu za tim da zadovolje znatizelju i zelje necega magijskog. Premda su mu cudesa tako ocita, Isus je od nekih odbacen; optuzuju ga cak da djeluje uz pomoc demona.

549 Oslobadjajuci neke ljude od zemaljskih zala gladi, nepravde, bolesti i smrti, Isus je pokazao mesijanske znakove; on nije dakako dosao da ukloni odavde sva zla, nego da ljude oslobodi od najgorega ropstva: grijeha, koji ih prijeci u njihovu pozivu djece Bozje i uzrok je svih ljudskih porobljenja.

550 Dolazak Kraljevstva Bozjega poraz je kraljevstva Sotonina: "Ako ja po Duhu Bozjem izgonim djavle, zbilja je doslo k vama kraljevstvo Bozje" (Mt 12,28). Isusovi egzorcizmi oslobadjaju neke ljude od demonskog mucenja. Oni unaprijed oznacuju veliku pobjedu Isusovu nad "knezom ovoga svijeta" (Iv 12,31). Kraljevstvo ce Bozje biti konacno uspostavljeno krizem Kristovim: kad "Bog zavlada s drveta".

"KLJUCEVI KRALJEVSTVA"

551 U pocetku javnog zivota Isus je izabrao dvanaest ljudi da budu s njim i sudjeluju u njegovu poslanju; zato im je dao udjela u svojoj vlasti i poslao ih "propovijedati kraljevstvo Bozje i lijeciti bolesne" (Lk 9,2). Oni ostaju stalno pridruzeni Kraljevstvu Krista, koji po njima vodi Crkvu: Ja vam stoga u bastinu predajem kraljevstvo sto ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeci dvanaest plemena Izraelovih (Lk 22,29-30). 552 U zboru Dvanaestorice Simun Petar zauzima prvo mjesto. Isus mu je povjerio jedinstveno poslanje. Zahvaljujuci objavi primljenoj od Oca, Petar je ispovjedio: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga zivoga". Tad mu je Gospodin rekao: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit cu Crkvu svoju i vrata paklena nece je nadvladati" (Mt 16,18). Krist, "kamen zivi" (1 Pt 2,4) jamci svojoj Crkvi utemeljenoj na Petru pobjedu nad silama smrti. Poradi vjere koju je ispovjedio, Petar ce ostati neoboriva stijena Crkve. Poslanje ce mu biti cuvati vjeru u njezinoj cjelovitosti i utvrdjivati svoju bracu.

553 Isus je predao Petru osobitu vlast: "Tebi cu dati kljuceve kraljevstva nebeskoga, pa sto god svezes na zemlji, bit ce svezano na nebesima" (Mt 16,19). "Vlast kljuceva" oznacava autoritet upravljanja kucom Bozjom, sto je Crkva. Isus, "dobri Pastir" (Iv 10,11), tu je zadacu potvrdio nakon Uskrsnuca: "Pasi ovce moje" (Iv 21,15-17). Vlast "vezanja i razrjesivanja" oznacuje autoritet oprastanja grijeha, prosudjivanja u podrucju nauke i disciplinskih mjera u Crkvi. Isus je taj autoritet predao Crkvi po sluzbi apostola, napose Petra, kojemu su jedinomu izricito povjereni kljucevi Kraljevstva.

PREDOKUS KRALJEVSTVA: PREOBRAZENJE

554 Od dana kad je Petar ispovjedio da Isus jest Krist, Sin Boga zivoga, Ucitelj "poce upucivati ucenike kako treba da podje u Jeruzalem, da mnogo pretrpi(...) da bude ubijen i treci dan da uskrsne" (Mt 16,21). Petar se toj najavi usprotivio, drugi je nisu razumjeli. U tom je kontekstu smjesten tajanstveni dogadjaj Isusova preobrazenja na visokom brdu, pred trojicom od njega izabranih svjedoka: Petra, Jakova i Ivana. Lice i Isusova odjeca zablistase sjajem, pojavise se Mojsije i Ilija govoreci "o njegovu Izlasku, sto se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu" (Lk 9,31); uto ih oblak zasjeni a glas s neba zaori: "Ovo je Sin moj, izabranik! Njega slusajte" (Lk 9,35).

555 Na trenutak, Isus ocituje svoju bozansku slavu, potvrdjujuci tako Petrovu ispovijest. Objavljuje da "za ulazak u svoju slavu" (Lk 24,26) mora proci preko kriza u Jeruzalemu. Mojsije i Ilija bijahu vidjeli slavu Bozju na brdu; Zakon i proroci bijahu nagovijestili Mesijina trpljenja. Isusova je Muka upravo volja Oceva: Sin djeluje kao Sluga Bozji.Oblak oznacuje prisutnost Duha Svetoga; "Pokazalo se citavo Trojstvo: Otac u glasu; Sin u covjeku, Duh u svjetlom oblaku": Preobrazio si se na gori, Kriste Boze, i ucenici tvoji vidjese slavu tvoju koliko im to bijase moguce, da znadu, kad te budu gledali kako te razapinju, da dragovoljno podnosis muku, a svijetu propovijedaju, da si ti doista Ocev odsjev. 556 Na pragu javnoga zivota: Krstenje; na pragu Pashe: Preobrazenje. Isusovim krstenjem "ocitovano je otajstvo prvog preporodjenja: nase krstenje"; Preobrazenje je "sakrament drugog preporodjenja: naseg uskrsnuca". Vec sada, po Duhu Svetomu koji djeluje u sakramentu Tijela Kristova, mi imamo udjela u Gospodinovu Uskrsnucu. Preobrazenje nam pruza predokus slavnog Kristova dolaska, "kada ce preobraziti ovo nase bijedno tijelo i suobliciti ga tijelu svome slavnome" (Fil 3,21). Ali nas podsjeca i na to da "nam je kroz mnoge nevolje uci u kraljevstvo Bozje" (Dj 14,22): Petar to jos nije shvacao kada je na brdu pozelio zivjeti s Kristom. Tu srecu ti je, Petre, Krist osigurao poslije smrti. A sada ti kaze: Sidji da se trudis na zemlji, da sluzis na zemlji, da budes prezren i razapet na zemlji. Sisao je Zivot da bude ubijen; sisao je Kruh da ogladni; sisao je Put da se od puta umori; sisao je Izvor da ozedni; a ti odbijas da trpis?

ISUSOV PUT U JERUZALEM

557 "Kad je doslo vrijeme da bude uzet, Isus odlucno krenu u Jeruzalem" (Lk 9,51).Tom je odlukom pokazao da ulazi u Jeruzalem pripravan da umre. U tri navrata najavio je svoju muku i svoje uskrsnuce. Krecuci prema Jeruzalemu kaze: "Ne prilici da prorok umre izvan Jeruzalema" (Lk 13,33).

558 Isus podsjeca na mucenistvo proroka koji su bili usmrceni u Jeruzalemu. Ipak, ne prestaje pozivati Jeruzalem da se okupi oko njega: "Jeruzaleme (...) koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao sto kvocka okuplja pilice pod krila, ali vi niste htjeli! " (Mt 23,37b). Kad je stigao na domak Jeruzalemu, Isus place nad gradom i jos jednom ocituje zelju svoga srca: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao sto je za tvoj mir! Ali sada je skriveno tvojim ocima" (Lk 19,41-42).

ISUSOV MESIJANSKI ULAZAK U JERUZALEM

559 Kako ce Jeruzalem primiti svoga Mesiju? Posto se uvijek otimao pokusajima naroda da ga zakralji, Isus izabire vrijeme i do u pojedinosti pripravlja svoj mesijanski ulazak u grad "Davida, oca svoga" (Lk 1,32). Klicali mu kao sinu Davidovu, onome koji donosi spasenje ("Hosana" znaci: "Oh, spasi nas!", "daj nam spasenje!"). Sada "Kralj slave" (Ps 24,7-10) ulazi u svoj grad jasuci na magaretu: ne zadobiva Kcer Sionsku, sliku svoje Crkve, niti lukavoscu niti nasiljem, nego poniznoscu koja svjedoci za Istinu. Zato podanici njegova Kraljevstva, toga dana, jesu djeca i "siromasi Bozji", koji mu klicu kao sto su ga andjeli navijestili pastirima. Njihovo klicanje "Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje" (Ps 118,26) preuzela je Crkva u "Svet" euharistijskog bogosluzja kao uvod u spomencin Gospodinove Pashe.

560 Isusov ulazak u Jeruzalem ocituje dolazak Kraljevstva koje ce Kralj-Mesija uskoro ostvariti Pashom svoje smrti i Uskrsnuca. Slavljem ulaska Isusova u Jeruzalem, na Cvjetnicu, Crkva zapocinje Veliki Tjedan.