Stavak 1.

ISUS I IZRAEL

574 Sve od pocetka javnog djelovanja Isusova, neki farizeji i pristase Herodovi, sa svecenicima i knjizevnicima, sporazumjeli su se da ga pogube.Odredjenim svojim djelimaIsus se nekima, zlonamjernima, ucinio sumnjivim s opsjednuca. Optuzuju ga za huljenje Boga i za lazno prorokovanje,religijske zlocine koje je Zakon kaznjavao smrtnom kaznom kamenovanjem.

575mMnogi cini i rijeci Isusove bili su dakle "znak protuslovlja" (Lk 2,34) za jeruzalemske vjerske vlasti, koje Evandjelje po Ivanu cesto nazivlje "Zidovima",vise nego za obicne clanove Puka Bozjega. Dakako, Isusovi odnosi s farizejima nisu bili samo polemicni. Ima farizeja koji ga izvjescuju o opasnosti kojoj je izvrgnut. Isus neke od njih hvali, kao knjizevnika iz Mk 12,34, i vise puta s farizejima blaguje. Isus potvrdjuje nauke uz koje pristaje ta vjerska elita Puka Bozjega: uskrsnuce mrtvih, oblike poboznosti (milostinja, post i molitva)i obicaj obracanja Bogu kao Ocu, sredisnje znacenje zapovijedi ljubavi prema Bogu i bliznjemu. 576 U ocima mnogih u Izraelu cini se da Isus djeluje protiv bitnih ustanova Izabranog naroda:

podloznosti Zakonu u cjelini njegovih pisanih zapovijedi i, za farizeje, u tumacenju usmene predaje;

sredisnjeg znacaja Hrama jeruzalemskoga kao svetog mjesta gdje Bog na osobit nacin prebiva;

vjere u jedinog Boga ciju slavu ne moze dijeliti nijedan covjek.