I. Isus i Zakon

577 Na pocetku Govora na gori, Isus je dao svecano upozorenje u kojemu je Zakon, dan od Boga na Sinaju u doba Prvog Saveza, prikazao u svjetlu milosti Novog Saveza: Ne mislite da sam dosao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam dosao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kazem vam, dok ne prodje nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezic iz Zakona nece proci, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauci ljude, najmanji ce biti u Kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vrsio i druge ucio, taj ce biti velik u kraljevstvu nebeskom" (Mt 5,17-19). 578 Isus, Mesija Izraelov, najveci dakle u Kraljevstvu nebeskom, bio je duzan po svojim vlastitim rijecima, ispuniti Zakon vrseci ga u njegovoj cjelovitosti sve do njegovih najmanjih zapovijedi. On je dapace jedini koji je to mogao savrseno uciniti.Zidovi, po svom vlastitom priznanju, nikad nisu mogli ispuniti Zakon u njegovoj cjelovitosti ne krseci ni najmanju njegovu zapovijed. Stoga svake godine na svetkovinu Okajanja djeca Izraelova mole od Boga oprostenje za svoje prijestupe Zakona. Zaista, Zakon sacinjava cjelinu, i, kako pripominje sveti Jakov, "tko sav Zakon uscuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega" (Jak 2,10). 579mTo nacelo cjelovitosti opsluzivanja Zakona, ne samo u njegovu slovu nego i u duhu, bilo je milo farizejima. Isticuci ga za Izraela, oni su mnoge Zidove Isusova doba doveli do skrajnje vjerske revnosti. Ta revnost, ako se nije htjela rastvoriti u "licemjernu" kazuistiku, mogla je samo pripraviti Puk na necuveni zahvat Bozji, u kojemu ce jedini Pravednik, namjesto svih gresnika savrseno ispuniti Zakon. 580 Savrseno ispunjenje Zakona moglo je biti djelo samo bozanskog Zakonodavca, koji se rodio kao podloznik Zakona u osobi Sina. U Isusu, Zakon se vise ne pokazuje urezanim u kamene ploce nego "u srce" (Jr 31,33) Sluge koji je, zato sto "vjerno donosi pravdu" (Iz 42,3), postao "savez narodu" (Iz 42,6). Isus ispunja Zakon sve dotle da uzimlje na sebe "prokletstvo Zakona" (Gal 3,13) sto ga na sebe navukose oni koji ne "vrse svega Zakona" (Gal 3,10), jer se smrt Kristova zbila "za otkupljenje prijestupâ Prvoga Saveza" (Heb 9,15). 581mIsus se u ocima Zidova i njihovih duhovnih glavara pokazao kao "rabbi". On se cesto sluzio dokazivanjem u okviru rabinskog tumacenja Zakona.Ali istodobno Isus nije mogao ne povrijediti ucitelje Zakona, jer se nije zadovoljavao time da svoja tumacenja predlaze uz njihova, "on je naucavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci" (Mt 7,29). U njemu se ista Rijec Bozja koja je odjeknula na Sinaju da bi Mojsiju dala Pisani Zakon, daje iznova cuti na Brdu Blazenstava. On Zakon ne ukida nego ispunja dajuci mu na bozanski nacin posljednje tumacenje: "Culi ste da je receno starima (...), a ja vam kazem" (Mt 5,33-34). Tom istom bozanskom vlascu on ne priznaje neke "ljudske predaje" farizejâ (Mk 7,8) koji ponistavaju "Rijec Bozju" (Mk 7,13).

582mIduci jos dalje, Isus ispunja Zakon o cistoci hrane, tako vazan u zidovskomu svagdanjem zivotu, otkrivajuci njegov "pedagoski"smisao bozanskim tumacenjem: "Ne moze onecistiti covjeka sto u nj ulazi" (...) - tako on proglasuje cistima sva jela. "Sto iz covjeka izlazi, to oneciscuje covjeka. Ta iznutra, iz srca covjecjega, izlaze zle namisli" (Mk 7,18-21). Predajuci s bozanskom vlascu konacno tumacenje Zakona, Isus je dosao u sukob s nekim nauciteljima Zakona koji nisu prihvacali njegovo tumacenje, premda je bilo zajamceno bozanskim znakovima sto su ga pratili. To vrijedi osobito za pitanje subote: Isus pripominje, cesto s rabinskim dokazima, da sluzenje Bogu ili bliznjemu, kao u slucaju njegovih iscjeljenja, ne krsi subotni pocinak.