II. Isus i Hram

583 Isus, kao i proroci prije njega, iskazivao je Hramu i Jeruzalemu najdublje postovanje. Ondje je bio prikazan od Josipa i Marije cetrdeset dana po svom rodjenju. U dobi od dvanaest godina, odlucuje ostati u Hramu da bi svoje roditelje podsjetio da je njemu biti u onome sto je Oca njegova. On je onamo uzlazio svake godine barem za Pashu u vrijeme svoga skrovitog zivota; i samo njegovo javno djelovanje odvijalo se uz njegova hodocasca u Jeruzalem za velike zidovske blagdane.

584 Isus se uspinjao u Hram kao na povlasteno mjesto susreta s Bogom. Hram je za njega boraviste njegova Oca, dom molitve, i on se srdi sto je izvanjsko predvorje Hrama postalo mjestom trgovanja. Ako tjera trgovce iz Hrama, cini to iz ljubomorne ljubavi za svoga Oca: "Ne cinite od kuce Oca mojega kucu trgovacku. Prisjetise se njegovi ucenici da je pisano: «Izjeda me revnost za Dom tvoj»" (Iv 2.16-17). Poslije njegova Uskrsnuca, apostoli su uscuvali veliko religiozno postovanje za Hram.

585 Uoci svoje muke, Isus je ipak navijestio razorenje tog sjajnog zdanja od kojeg nece ostati kamen na kamenu. U tome je navjestaj jednoga znaka posljednjih vremena koja ce zapoceti njegovim Vazmom. Ali o tom su prorostvu lazni svjedoci mogli izvijestiti iskrivljeno za ispitivanja Isusova kod velikog svecenika, i ono je Isusu vraceno kao uvreda dok je bio pribijen na Kriz.

586 Isus, daleko od toga da bude protivan Hramugdje je dao bît svog ucenja, htio je platiti porez Hramu pridruzujuci se Petru kojega je upravo bio postavio temeljem svoje buduce Crkve. Jos vise, poistovjetio se s Hramom prikazujuci se kao konacno boraviste Bozje medju ljudima. Stoga njegovo tjelesno usmrcenjenavijesta razorenje Hrama koje ce ocitovati ulazak u novo doba povijesti spasenja: "Dolazi cas kad se necete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu" (Iv 4,21).