III. Isus i vjera Izraelova u jedinoga Boga i Spasitelja

587 Ako su za vjerske vlasti Izraela Zakon i jeruzalemski Hram mogli biti biti prigodom za "protivljenje" Isusu, njegova je uloga u otkupljenju grijehâ, tom bozanskom djelu u pravom smislu, bila za njih pravi kamen spoticanja.

588 Isus je farizeje sablaznio blagujuci s carinicima i gresnicima po domacu kao i s njima samima. Protiv onih medju njima "koji se pouzdavahu da su pravednici a druge potcjenjivahu" (Lk 18,9), Isus je ustvrdio: "Nisam dosao zvati pravednike nego gresnike na obracenje" (Lk 5,32). Isao je jos dalje proglasujuci pred farizejima da, buduci da je grijeh opcenit, oni koji umisljaju da im spasenja ne treba zasljepljuju sami sebe.

589 Isus je izazvao sablazan poglavito time sto je svoje milosrdno ponasanje prema gresnicima poistovjetio sa stavom samoga Boga prema njima.Cak je dao razumjeti da, sjedajuci za stol gresnikâ, pripusta gresnike na mesijansku gozbu. Ali osobito oprastajuci grijehe Isus je vjerske vlasti stavio pred dilemu. Naime, kao sto oni, uzasnuti, ispravno tvrde, samo Bog moze oprastati grijehe. Prastajuci grijehe, Isus ili huli jer je covjek koji se izjednacuje s Bogom, ili govori istinu te njegova osoba uprisutnjuje i objavljuje ime Bozje.

590 Samo bozanski identitet Isusove osobe moze opravdati zahtjev tako apsolutan kao sto je ovaj: "Tko nije sa mnom, protiv mene je" (Mt 12,30); isto kao kad kaze da je u njemu "vise nego Jona, (...) vise nego Salomon" (Mt 12,41-42), "vise nego Hram" (Mt 12,6); kad o sebi spominje da je David Mesiju nazvao svojim Gospodinom;kad tvrdi: "Prije negoli Abraham posta, Ja Jesam!" (Iv 8,58); i cak: "Ja i Otac jedno smo" (Iv 10,30).

591 Isus je od vjerskih jeruzalemskih vlasti trazio da vjeruju u njega zbog djelâ Oca sto ih je on cinio. Ali takav cin vjere morao je proci kroz tajanstvenu smrt samima sebi za novo "rodjenje odozgor" (Iv 3,7), pod utjecajem milosti Bozje. Takav zahtjev obracenja pred tako zacudnim ispunjenjem obecanjâ omogucuje shvatiti tragicnu zabludu Velikog vijeca koje je smatralo da Isus zasluzuje smrt kao bogohulnik.Clanovi Velikog vijeca postupali su tako i iz "neznanja"i ujedno iz "okorjelosti" (Mk3,5;Rim 11,25) nevjere.