Stavak 2.

ISUS JE UMRO RASPET NA KRIZ

I. Sudjenje Isusu

PODIJELJENOST ZIDOVSKIH VLASTI PREMA ISUSU

595mMedju jeruzalemskim vjerskim vlastima, ne samo da se nasao farizej Nikodemili odlicnik Josip iz Arimateje da potajno budu ucenicima Isusovim, nego su nastala i dugotrajna neslaganja o njemutako da uoci same Muke sv. Ivan moze reci da su "mnogi i od glavara vjerovali u njega", premda na nesavrsen nacin (Iv 12,42). To nije nista cudno ako se uzme u obzir da je sutradan po Pedesetnici "mnostvo svecenika prihvacalo vjeru" (Dj 6,7) i da su neki iz farizejske sljedbe prigrlili vjeru (Dj 15,5), tako da sveti Jakov moze reci svetom Pavlu: "tolike su tisuce Zidova povjerovali, i svi su revnitelji Zakona" (Dj 21,20).

596mJeruzalemske vjerske vlasti nisu bile jednodusne u tome kako se ponasati prema Isusu.Farizeji suzaprijetili izopcenjem onima koji bi ga slijedili.Onima koji su se bojali da ce "svi povjerovati u nj (Isusa), pa ce doci Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!", veliki je svecenik predlozio prorokujuci: "Za vas je bolje da jedan covjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" (Iv 11,49-50). Veliko vijece proglasuje da Isus "zasluzuje smrt" (Mt 26,66) kao bogohulnik, ali buduci da je izgubilo pravo izvrsenja smrtne kazne, predaje Isusa Rimljanima optuzujuci ga za politicku bunu,sto ce Isusa staviti u uporedbu s Barabom optuzenim za "pobunu" (Lk 23,19). Svecenicki glavari i politickim prijetnjama pritiscu Pilata da osudi Isusa na smrt.

ZIDOVI NISU SKUPNO ODGOVORNI ZA SMRT ISUSOVU

597 Uzimajuci u obzir povijesnu slozenost Isusova procesa ocitovanu u evandjeoskim opisima, i kakav god mogao biti osobni grijeh cimbenikâ tog sudjenja (Juda, Sinedrij, Pilat), koji samo Bog poznaje, ne moze se odgovornost za nj pripisati ukupnosti jeruzalemskih Zidova, unatoc povicima manipuliranog mnostvai opcenitim prijekorima sadrzanima u pozivima na obracenje nakon Pedesetnice.Sam Isus oprastajuci s Krizai Petar slijedeci njegov primjer uzeli su u obzir "neznanje" (Dj 3,17) jeruzalemskih Zidova, cak i njihovih poglavara. Jos se manje moze, pocev od krika puka: "Krv njegova na nas i na djecu nasu!" (Mt 27,25), sto znaci potvrdu, prosiriti odgovornost na druge Zidove u prostoru i vremenu: Stoga je Crkva na II. Vatikanskom saboru izjavila: "Za ono sto je pocinjeno za vrijeme Muke ne mogu biti okrivljeni ni svi onda zivuci Zidovi bez razlike, ni Zidovi nasega vremena. (...) Zidove se ne smije prikazivati kao od Boga odbacene ni proklete, kao da bi to proizlazilo iz Svetoga Pisma".

SVI GRESNICI BILI SU UZROCNICI MUKE KRISTOVE

598 Crkva, u Uciteljstvu svoje vjere i u svjedocenju svojih svetaca, nije nikad zaboravila da su "sami gresnici bili uzrocnici i kao orudje svih muka sto ih je pretrpio bozanski Otkupitelj".Uzimljuci u obzir to da nasi grijesi vrijedjaju samoga Krista,Crkva ne oklijeva pripisivati krscanima najtezu odgovornost u muci Isusovoj, odgovornost kojom su oni precesto opterecivali jedino Zidove: Krivce te uzasne krivnje moramo vidjeti u onima koji nastavljaju opet padati u svoje grijehe. Buduci da su nasa zlodjela ucinila da Gospodin nas Isus Krist podnese muku Kriza, oni koji uranjaju u nerede i zlo, sigurno "sami sebi iznova razapinju i ruze Sina Bozjega".I treba priznati da je u tom slucaju nas vlastiti grijeh veci nego grijeh Zidovâ. Jer oni, po svjedocanstvu apostolovu, "da su upoznali Kralja slave, nikad ga ne bi bili razapeli".Mi, naprotiv, ispovijedamo da ga poznajemo. I kad ga nijecemo svojim cinima, na neki nacin stavljamo na nj svoje ubojite ruke.

I nisu ga raspeli zli dusi; raspeo si ga ti s njima i jos ga razapinjes, uzivajuci u porocima i grijesima.