II. Otkupiteljska smrt Kristova u Bozjem nacrtu spasenja

"ISUS PREDAN PO NEPROMJENLJIVOM BOZJEM NAUMU"

599 Nasilna smrt Isusova nije bila plod slucaja u nesretnu stjecaju okolnosti. Ona pripada otajstvu nauma Bozjega, kako jeruzalemskim Zidovima sveti Petar tumaci vec u svome prvom govoru na Pedesetnicu: On je predan "po odlucenu naumu i promislu Bozjemu" (Dj 2,23). Taj biblijski nacin govora ne znaci da su oni koji su "predali Isusa" (Dj 3,13) bili samo pasivni izvrsitelji jednog scenarija unaprijed od Boga napisana.

600 Bogu su svi casovi vremena prisutni u svojoj aktualnosti. On dakle zasniva svoj vjecni naum "predodredjenja" ukljucujuci u nj slobodni odgovor svakog covjeka svojoj milosti: "Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim da ucine sto tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude" (Dj 4,27-28). Bog je dopustio cine proizasle iz njihove zaslijepljenosti da bi izvrsio svoj naum spasenja.

"UMRO ZA NASE GRIJEHE PO PISMIMA"

601 Taj Bozji naum spasenja po usmrcenju "Sluge, Pravednika"bio je unaprijed navijesten u Pismu kao otajstvo sveopceg otkupljenja, to jest otkupa koji ljude oslobadja ropstva grijehu.U ispovijesti vjere, za kojukaze da ju je "primio", sv. Pavao ispovijeda da je "Krist umro za nasegrijehe po Pismima" (1 Kor 15,3).Otkupiteljska smrt Isusova ispunjujeosobito prorostvo o Sluzi patniku.Sam Isus prikazao je smisao svoga zivota i svoje smrti u svjetlu Sluge patnika.Nakon Uskrsnuca, dao je to tumacenje Pisama ucenicima iz Emausa,zatim i samim apostolima.

"BOG GA ZA NAS GRIJEHOM UCINI"

602 Dosljedno tome sv. Petar moze apostolsku vjeru u Bozji naum spasenja jasno izraziti ovako: "Ta znate da od svog ispraznog nacina zivota sto vam ga oci namrijese, niste otkupljeni necim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijase doduse predvidjen prije postanka svijeta, ali se ocitova na kraju vremena radi vas" (1 Pt 1,18-20). Grijesi ljudî, kao posljedica istocnoga grijeha, potvrdjeni su smrcu.Saljuci svoga vlastitog Sina u stanje sluge,stanje covjecanstva palog i, zbog grijeha, smrti namijenjenoga,"Njega, koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom ucini da mi budemo pravednost Bozja u njemu" (2 Kor 5,21).

603 Isus nije upoznao osude kao da bi sam bio sagrijesio.Ali u svojoj otkupiteljskoj ljubavi, koja ga je uvijek sjedinjavala s Ocem,on je preuzeo nas u nasoj udaljenosti od Boga zbog grijeha, tako da je u nase ime mogao reci na Krizu: "Boze moj, Boze moj, zasto si me ostavio?" (Mk 15,34; Ps 22,1). Ucinivsi ga tako solidarnim s nama gresnicima, Bog " ni svojega Sina nije postedio, nego ga je za sve nas predao" (Rim 8,32), da budemo pomireni s njime "po smrti Sina njegova" (Rim 5,10).

BOG JE ZACETNIK OPCE OTKUPITELJSKE LJUBAVI

604 Predajuci svoga Sina za nase grijehe, Bog ocituje da njegov naum o nama jest naum dobrohotne ljubavi koja prethodi svakoj zasluzi s nase strane: "U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao zrtvu pomirnicu za grijehe nase" (1 Iv 4,10)."Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok jos bijasmo gresnici, Krist za nas umrije."(Rim 5,8).

605 Ta je ljubav bez iskljucivosti, Isus je to pripomenuo u zakljucku prispodobe o izgubljenoj ovci: "Tako ni Otac vas, koji je na nebesima nece da propadne ni jedan od ovih malenih" (Mt 18,14). On tvrdi da daje svoj zivot "kao otkupninu za mnoge" (Mt 20,28); taj izraz nije restriktivan: suprotstavlja ukupnost covjecanstva jedinoj osobi Otkupitelja koji se predaje da bi je spasio.Crkva, slijedeci apostole, uci da je Krist umro za sve ljude bez iznimke. "Nema, nije bilo i nece biti nijednog covjeka za kojega Krist nije trpio".