III. Krist je sama sebe prikazao Ocu za nase grijehe

SAV KRISTOV ZIVOT JE ZRTVA OCU

606 Sin Bozji, koji je sisao "s neba ne da vrsi svoju volju, nego volju onoga koji ga posla" (Iv 6,38), "ulazeci u svijet veli: (...) Evo dolazim! (...) Vrsiti, Boze, volju tvoju! (...) U toj smo volji posveceni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek" (Heb 10,5-10). Od prvog casa svoga Utjelovljenja, Sin prihvaca Bozji naum spasenja u svome otkupiteljskom poslanju: "Moja je hrana vrsiti volju Onoga koji me posla i dovrsiti djelo njegovo" (Iv 4,34). Zrtva Isusova za grijehe svega svijeta (1 Iv 2,2) izraz je njegova zajednistva ljubavi s Ocem: "zbog toga me ljubi Otac sto polazem zivot svoj" (Iv 10,17). "Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako cinim kako mi je zapovijedio Otac" (Iv 14,31).

607 Ta zelja da prihvati naum otkupiteljske Oceve ljubavi prozimlje sav zivot Isusov,jer njegova otkupiteljska Muka bitni je razlog njegova Utjelovljenja: "Oce, izbavi me iz ovoga casa? No, zato dodjoh u ovaj cas" (Iv 12,27). "Casu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" (Iv 18,11). I jos na Krizu prije nego ce "sve biti svrseno", on kaze: "Zedan sam" (Iv 19,28).

"JAGANJAC KOJI ODUZIMA GRIJEH SVIJETA"

608 Nakon sto je prihvatio da ga krsti s gresnicima,Ivan je Krstitelj vidio i pokazao u Isusu "Jaganjca Bozjega koji oduzima grijeh svijeta" (Iv 1,29). On tako ocituje da je Isus u isti mah i Sluga patnik koji se, suteci, pusta voditi na klanje noseci grijeh mnostva,i Vazmeni jaganjac, simbol otkupljenja Izraelova u vrijeme prve Pashe.Sav zivot Kristov izrazuje njegovo poslanje: "da sluzi i zivot svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10,45).

ISUS SLOBODNO PRIHVACA OTKUPITELJSKU LJUBAV OCEVU

609 Prihvacajuci svojim ljudskim srcem ljubav Ocevu za ljude, Isus ih je "do kraja ljubio" (Iv 13,1), jer "vece ljubavi nitko nema od ove: da tko zivot svoj polozi za svoje prijatelje" (Iv 15,13). Tako je, u patnji i smrti, njegovo covjestvo postalo slobodnim i savrsenim orudjem njegove bozanske ljubavi koja hoce spasenje ljudi.Zaista, on je slobodno prihvatio svoju muku i smrt iz ljubavi za svoga Oca i za ljude koje Otac hoce spasiti: "Nitko mi ne oduzima zivot, nego ja ga sam od sebe polazem" (Iv 10,18). Odatle vrhunska sloboda Sina Bozjega kad sam ide prema smrti.

NA POSLJEDNJOJ VECERI ISUS JE PREDOSTVARIO SLOBODNU ZRTVU SVOGA ZIVOTA

610 Isus je slobodnu zrtvu samoga sebe potpunoma izrazio na veceri koju je blagovao s dvanaestoricom apostolâ,"one noci kad bijase predan" (1 Kor 11,23). Uoci svoje muke, dok je bio jos slobodan, Isus je od te Posljednje Vecere s ucenicima ucinio spomen-cin svoje dragovoljne zrtve Ocuza spasenje ljudi: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje" (Lk 22,19). "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpustenje grijehâ" (Mt 26,28).

611 Euharistija koju u tom casu ustanovljuje bit ce "spomen"njegove zrtve. Isus apostole ukljucuje u vlastitu zrtvu i trazi od njih da je trajno uprisutnjuju.Time Isus postavlja apostole za svecenike Novoga Saveza: "Za njih posvecujem samoga sebe da i oni budu posveceni u istini" (Iv 17,19).

SMRTNA BORBA U GETSEMANIJU

612 Casu Novoga Saveza, sto ju je prikazujuci samoga sebe,Isus anticipirao na Posljednjoj Veceri, prihvaca zatim iz rukû Ocevih u smrtnoj borbi u Getsemaniju,postajuci "poslusan do smrti" (Fil 2,8). Isus moli: "Oce moj, ako je moguce, neka me mimoidje ova casa (...)" (Mt 26,39). Tako izrazuje uzas sto ga smrt predstavlja za njegovu ljudsku narav. Ona je kao i nasa, namijenjena vjecnom zivotu; k tome, za razliku od nase, savrseno je izuzeta od grijeha koji je uzrok smrti;ali, nadasve, ona je uzeta od bozanske osobe, "zacetnika zivota" (Dj 3,15), Onoga koji zivi (Otk 1,17).Prihvacajuci svojom ljudskom voljom da se vrsi volja Oceva,Isus prihvaca smrt kao otkupiteljsku, da "u tijelu svom grijehe nase ponese na drvo" (1 Pt 2,24).

KRISTOVA SMRT JEDINA JE I KONACNA ZRTVA

613 Kristova je smrt i Vazmena zrtva sto ostvaruje konacno otkupljenje ljudipo Jaganjcu Bozjem koji oduzima grijeh svijeta (Iv 1,29)iujedno zrtva Novoga Savezakoja iznova uspostavlja zajednistvo covjeka s Bogompomirujuci ga s njime krvlju "koja se za mnoge prolijeva na otpustenje grijehâ" (Mt 26,28).

614 Ta je Kristova zrtva jedina, ona dovrsuje i nadilazi sve zrtve.Ponajprije,ona je dar samog Boga Oca: Otac predaje svogaSina da nas pomiri sa sobom;istodobno je zrtva Sina Bozjega postalog covjekom, koji, slobodno i iz ljubavi,prikazuje svoj zivotOcu u Duhu Svetomu,da dade zadovoljstinu za nas neposluh.

ISUS SVOJIM POSLUHOM NADOMJESTA NAS NEPOSLUH

615 "Doista, kao sto su neposluhom jednog covjeka mnogi postali gresnici, tako ce i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici" (Rim 5,19). Svojim posluhom do smrti, Isus je uzeo mjesto Sluge patnika koji "zrtvuje (...) zivot svoj za naknadnicu", dok nosi "grijehe mnogih" koje on opravdava "uzimajuci na sebe njihove krivice". Isus je nadoknadio za nase krivnje i zadovoljio Ocu za nase grijehe.

SVOJU ZRTVU ISUS DOVRSUJE NA KRIZU

616 "Ljubav do kraja" (Iv 13,1) jest ono sto Kristovoj zrtvi daje vrijednost otkupljenja i zadovoljstine. On nas je u zrtvi svoga zivota sve poznavao i ljubio."Jer Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umrijese" (2 Kor 5,14). Nijedan covjek, pa bio i najsvetiji, nije bio sposoban uzeti na sebe grijehe svih ljudi i prikazati se kao zrtva za sve. Prisutnost u Kristu bozanske Osobe Sina, koja nadilazi i istodobno obuhvaca sve ljudske osobe, i koja Ga postavlja Glavom svega covjecanstva, cini mogucom njegovu otkupiteljsku zrtvu za sve.

617 "Po svojoj svetoj muci, na drvu Kriza, on nam je zasluzio opravdanje", naucava Tridentski koncilisticuci jedinstveni znacaj zrtve Krista - "zacetnika vjecnoga spasenja" (Heb 5,9). A Crkva stuje Kriz pjevajuci: "O zdravo, Krizu, nado sva!".

NASE UDIONISTVO U ZRTVI KRISTOVOJ

618 Kriz je jedina zrtva Krista, jedinog "posrednika izmedju Boga i ljudî" (1 Tim 2,5). A buduci da se, u svojoj utjelovljenoj bozanskoj Osobi, "na neki nacin sjedinio sa svakim covjekom", on "pruza svim ljudima, na nacin koji Bog poznaje, mogucnost da budu pridruzeni Vazmenom otajstvu". On svoje ucenike pozivlje da uzmu svoj kriz i idu za njim, jer "on je trpio za nas, i ostavio nam primjer da idemo njegovim stopama". On zaista hoce da svojoj otkupiteljskoj zrtvi pridruzi one koji su njezini prvi korisnici. To se nadasve ostvaruje u osobi njegove Majke, prisnije nego itko drugi pridruzene otajstvu njegove otkupiteljske patnje: Osim Kriza nema drugih ljestava za uspon u nebo.