Stavak 3.
ISUS KRIST BIO JE POKOPAN
624
"Po milosti Bozjoj, na korist svakog covjeka, on je okusio smrt
za sve" (Heb 2,9). U svome naumu spasenja, Bog je odredio da njegov
Sin ne samo "umre za nase grijehe" (1 Kor 15,3), nego i da
"okusi smrt", to jest upozna stanje smrti, stanje odijeljenosti svoje
duse od tijela, od casa kad je izdahnuo na Krizu do casa kad je uskrsnuo. To
stanje mrtvoga Krista otajstvo je groba i silaska nad pakao. To je otajstvo
Velike Subote, kad Krist polozen u grob ocituje veliki subotnji pocinak
Bozjinakon sto je dovrseno spasenje ljudî i time uspostavljen mir u
cijelom svemiru.
KRIST SA SVOJIM TIJELOM U GROBU
625
Kristov boravak u grobu jest stvarna veza izmedju Kristova trpeceg
stanja prije Uskrsnuca i sadasnjeg slavnog stanja kao Uskrsloga. Ista osoba
"Zivoga" moze reci: "Mrtav bijah, a evo zivim u vijeke
vjekova" (Otk 1,18). Bog (Sin) nije sprijecio da smrt, po redu
naravi, rastavi dusu od tijela, ali ih je iznova jedno s drugim sjedinio Uskrsnucem,
da sam u svojoj osobi bude tocka susreta smrti i zivota, da u sebi
zaustavi raspadanje naravi prouzroceno smrcu te postane zacetnikom ponovnog
sjedinjenja za rastavljene dijelove. 626 Buduci da je "Zacetnik
zivota", kojega su usmrtili, zaista istovjetan sa Zivim koji je
"uskrsnuo",nuzno je bozanska osoba Sina Bozjega nastavila drzati
svoju dusu i svoje tijelo koji su bili rastavljeni smrcu: Time sto je Kristovom
smrcu dusa bila odijeljena od tijela, jedinstvena osoba nije se nasla razdijeljenom
u dvije osobe; jer tijelo i dusa Kristova postojali su s istim pravom vec od
pocetka u osobi Rijeci; i u smrti, premda odijeljeni jedno od drugoga, svako je
od njih ostalo s istom i jedinom osobom Rijeci.
"NECES DOPUSTITI DA PRAVEDNIK TVOJ TRULEZI UGLEDA"
627 Smrt Kristova bila je prava smrt
ukoliko je dovrsila njegov ljudski zemaljski zivot. Ali zbog sjedinjenosti s
osobom Sina, sto ju je njegovo tijelo sacuvalo, on nije postao mrtvo truplo kao
drugi, jer je "Bozja krepost ocuvala tijelo Kristovo od trulezi". O
Kristu moze se reci ujedno: "Da, iz zemlje zivih uklonise njega" (Iz
53,8), i: "tijelo mi spokojno pociva. Jer mi neces ostaviti dusu u
Podzemlju ni dati da pravednik tvoj trulezi ugleda" (Ps 16,9-10).
Uskrsnuce Isusovo "treci dan" (1 Kor 15,4; Lk 24,46)
bilo je dokaz tomu, jer se drzalo da se truljenje ocituje pocev od cetvrtoga
dana.
"SUUKOPANI S KRISTOM"
628
Krstenje, kojemu je izvorni i puni znak uranjanje, djelotvorno oznacuje
silazak u grob krscanina koji umire grijehu s Kristom da bi imao novi zivot:
"Krstenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, da kao sto Krist
slavom Ocevom bi uskrisen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti zivota" (Rim
6,4).
|