Stavak 1.

KRIST JE SASAO NAD PAKAO

632 Ceste tvrdnje Novog zavjeta po kojima je Isus "uskrsnuo od mrtvih" (Dj 3,15; Rim 8,11; 1 Kor 15,20) pretpostavljaju da je on, prije Uskrsnuca, bio u boravistu mrtvih. To je prvotni smisao sto ga je apostolsko propovijedanje dalo boravku Isusovu medju mrtvima: Isus je kao svi ljudi upoznao smrt i stigao je k njima svojom dusom u boraviste mrtvih. Ali on je onamo sisao kao Spasitelj, proglasujuci Radosnu vijest duhovima koji su ondje bili zatvoreni.

633 Boraviste mrtvih, u koje je umrli Krist sisao, Sveto pismo zove podzemljem, Seolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze liseni gledanja Boga. To je zaista, u ocekivanju Otkupitelja, stanje svih mrtvih, zlih ili pravednih, sto ne znaci da im je udes istovjetan, kako to Isus pokazuje u prispodobi o siromasnom Lazaru primljenom u "krilo Abrahamovo". "Upravo te svete duse, koje su cekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sisao k mrtvima". Isus nije sasao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili.

634 "Zato je i mrtvima navijestao evandjelje" (1 Pt 4,6). Silazak nad pakao jest puno dovrsenje evandjeoskog navjestaja spasenja. To je posljednja faza mesijanskog poslanja Isusova, faza sazeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom znacenju; i da se naime otkupiteljsko djelo proteze na sve ljude svih vremena i svih mjesta, jer svi koji su spaseni postali su dionici Otkupljenja.

635 Krist je dakle sisao u dubinu smrti, da bi "mrtvi culi glas Sina Bozjega i da bi oni koji su ga culi zivjeli". Isus, "Zacetnik zivota" (Dj 3,15), "smrcu obeskrijepi onoga koji ima moc smrti, to jest djavla, pa oslobodi one koji - od straha pred smrcu- kroz sav zivot bijahu podlozni ropstvu" (Heb 2,14-15). Uskrsli Krist sada drzi "kljuceve smrti i Podzemlja" (Otk 1,18), i "na ime Isusovo" prigiba se "svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika" (Fil 2,10). Velika tisina sad vlada na zemlji, velika tisina i velika samoca. Velika tisina jer Kralj spava. Zemlja je uzdrhtala i smirila se jer je Bog u tijelu zaspao i otisao probuditi one koji su spavali vjekovima (...). Ide traziti Adama, nasega praoca, izgubljenu ovcu. Zeli sici da pohodi sve koji sjede u tmini i u sjeni smrti. Ide od njihove boli osloboditi Adama u okovima i Evu, zarobljenu s njime, on istodobno njihov Bog i njihov Sin (...). "Ja sam Bog tvoj, i zbog tebe postah tvojim Sinom. Ustani, ti sto spavas, jer te nisam stvorio da budes ovdje okovan u boravistu mrtvih. Ustaj od mrtvih, ja sam zivot mrtvih."