I. Povijesni i nadnaravni dogadjaj

639 Otajstvo uskrsnuca Kristova zbiljski je dogadjaj s povijesno ustanovljenim ocitovanjima, kako svjedoci Novi zavjet. Vec sveti Pavao moze oko godine 56. pisati Korincanima: "Doista, predadoh vam ponajprije sto i primih: Krist umrije za grijehe nase po Pismima; bi pokopan i uskrisen treci dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici" (1 Kor 15,3-5). Apostol tu govori o zivoj predaji Uskrsnuca za koju je doznao nakon svog obracenja pred vratima Damaska.

PRAZAN GROB

640 "Sto trazite Zivoga medju mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!" (Lk 24,5-6). U okviru dogadjajâ Uskrsnuca, prvo sto susrecemo jest prazan grob. On sam po sebi nije izravan dokaz. Odsutnost Kristova tijela iz groba mogla bi se protumaciti i drukcije. Unatoc tome, prazan grob bitni je znak za sve. Kad su ga otkrili, bio je ucenicima prvi korak k spoznaji cinjenice Uskrsnuca. To je ponajprije slucaj svetih zena,zatim i Petrov.Ucenik "kojega je Isus ljubio" (Iv 20,2) tvrdi da je, usavsi u prazni grob i vidjevsi "povoje gdje leze" (Iv 20,6), "vidje i povjerova" (Iv 20,8). To pretpostavlja da je on, iz stanja u kojem se nalazio prazni grob, ustanovio da odsutnost tijela Isusova nije mogla biti ljudsko djelo, i da se Isus nije naprosto vratio zemaljskom zivotu kao sto je bio slucaj s Lazarom.

UKAZANJA USKRSLOGA

641 Marija iz Magdale i pobozne zene, koje su krenule da miomirisnom pomascu dovrse uredjenje tijela Isusova, pokopanog u zurbi na Veliki Petak uvecer zbog pocetka subote, prve su susrele Uskrsloga. Tako su zene bile prve vjesnice Uskrsnuca Kristova i za same apostole. Ovima se Isus ukazuje poslije, najprije Petru, zatim Dvanaestorici. Petar, pozvan utvrdjivati vjeru svoje brace, vidi dakle Uskrsloga prije njih, i na temelju njegova svjedocanstva zajednica klice: "Doista uskrsnu Gospodin, i ukaza se Simunu" (Lk 24,34).

642 Sve sto se zbilo onih vazmenih dana obvezuje svakog apostola - i na sasvim poseban nacin Petra - u izgradnji novoga doba koje je zapocelo na Uskrsno jutro. Kao svjedoci Uskrsloga oni ostaju temeljnim kamenjem njegove Crkve. Vjera prve zajednice vjernika zasniva se na svjedocanstvu konkretnih ljudi koji su poznati krscanima i vecinom jos zivi medju njima. Ti svjedoci Uskrsnuca Kristova prije svega su Petar i Dvanaestorica, ali ne samo oni: Pavao jasno govori o vise od pet stotina osoba kojima se Isus ukazao svima odjednom, k tome o Jakovu i o svim apostolima. 643mPred tim svjedocanstvima nemoguce je tumaciti Uskrsnuce Kristovo izvan fizickog reda i ne priznati ga kao povijesnu cinjenicu. Proizlazi iz cinjenicâ da je vjera ucenikâ bila podvrgnuta korjenitoj kusnji muke i smrti na krizu njihova ucitelja, koju je on unaprijed navijestio. Potres izazvan mukom bio je tako velik da ucenici (barem neki od njih) nisu odmah povjerovali vijesti o Uskrsnucu. Daleko od toga da nam pokazu zajednicu zahvacenu misticnim zanosom, Evandjelja nam pokazuju ucenike potistenimai prestrasenima, jer nisu povjerovali poboznim zenama kad su se vratile s groba; "njima se te rijeci pricine kao tlapnja"(Lk 24,11).Kad se Isus ukaza jedanaestorici na Uskrs uvecer, "prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca sto ne povjerovase onima koji ga vidjese uskrsla od mrtvih" (Mk 16,14).

644mCak i suoceni sa zbiljom uskrslog Isusa ucenici jos sumnjaju, toliko im se to cini nemogucim: oni misle da vide duha. "Oni od radosti jos nisu vjerovali,nego se cudom cudili" (Lk 24,41). Toma ce iskustiti istu kusnju sumnje, i, pri zadnjem ukazanju u Galileji, o kojem izvjescuje Matej, "neki posumnjase" (Mt 28,17). Stoga je bez temelja hipoteza da bi Uskrsnuce bilo "proizvod" vjere (ili lakovjernosti) apostolâ. Bas naprotiv, njihova se vjera u Uskrsnuce - pod djelovanjem milosti Bozje - rodila iz izravna iskustva zbiljnosti uskrslog Isusa.

STANJE USKRSLOG COVJESTVA KRISTOVA

645 Uskrsli Isus uspostavlja s ucenicima izravne odnose time sto ga oni dodiruju i s njime blaguju. On ih tako pozivlje da priznaju da on nije duh, ali nadasve da ustanove da je uskrslo tijelo kojim se on pojavljuje ono isto koje je bilo muceno i raspeto, jer on jos nosi tragove muke.To pravo i stvarno tijelo istodobno posjeduje ipak nova svojstva uskrslog tijela: ono nije vise u ovom prostoru i vremenu, nego se moze na svoj nacin uprisutniti gdje i kada hoce, jer njegovo covjestvo ne moze vise biti zadrzano na zemlji, ono sad pripada samo bozanskom podrucju Ocevu. Stoga je uskrsli Isus i savrseno slobodan ukazivati se kako hoce: u liku vrtlara ili u drugom oblicju, razlicitom od onoga koje je ucenicima bilo dobro poznato, upravo zato da potakne njihovu vjeru.

646 Uskrsnuce Kristovo nije bilo povratak zemaljskom zivotu, kao sto su to bila uskrisenja sto ih je izveo prije Vazma: uskrisenje kceri Jairove, mladica iz Naima, Lazara. Ti cini bili su cudesni dogadjaji, ali osobe na kojima se cudo dogodilo nasle su iznova, mocu Isusovom, "obican" zemaljski zivot. Kasnije su opet umrle. Uskrsnuce Kristovo bitno je razlicito. U svome uskrslom tijelu, on prelazi iz stanja smrti u drugi zivot onkraj vremena i prostora. Isusovo je tijelo u Uskrsnucu ispunjeno mocu Duha Svetoga; ono sudjeluje u bozanskom zivotu u stanju svoje slave, tako da sveti Pavao moze o Kristu reci da je on "nebeski covjek".

USKRSNUCE KAO TRANSCENDENTNI DOGADJAJ

647 "O noci", pjeva uskrsni Exsultet, "koja jedina zavrijedi znati vrijeme i cas kad je Krist od mrtvih ustao". Zaista, nitko nije bio svjedok ocevidac samog dogadjaja uskrsnuca, i nijedan ga evandjelist ne opisuje. Nitko nije mogao reci kako se ono fizicki zbilo. Njegova najnutarnjija bît, prijelaz u drugi zivot, jos je manje zamjetljiva cutilima. Povijesni je dogadjaj ustanovljiv po znaku praznoga groba i po zbiljnosti susretâ apostolâ s uskrslim Kristom. Uskrsnuce ipak, time sto nadvisuje i nadilazi povijest, ostaje u srcu otajstva vjere. Stoga se uskrsli Krist ne ukazuje svijetu nego svojim ucenicima, "onima koji su uzasli s njim iz Galileje u Jeruzalem, onima koji su sad njegovi svjedoci pred narodom" (Dj 13,31).