Clanak 6.
"ISUS UZASAO NA NEBESA,
SJEDI O DESNU BOGA OCA SVEMOGUCEGA"
659 "Gospodin
Isus, posto im to rece, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu" (Mk
16,19). Tijelo Kristovo proslavljeno je vec od casa Uskrsnuca, kako dokazuju
nova i vrhunaravna svojstva sto ih ono otada trajno uziva.Ali za cetrdeset
dana, dok on s ucenicima prijateljski jede i pije i poucava ih o Kraljevstvu
Bozjemu, njegova slava ostaje jos zastrta pod prilikom obicna covjestva. Zadnje
ukazanje Isusovo zavrsuje konacnim ulaskom njegova covjestva u slavu Bozju
simboliziranu oblakom i nebom, gdje on otad sjedi o desnu Bogu. Na posve
izniman i jedinstven nacin on ce se ukazati Pavlu "kao nedonoscetu" (1
Kor 15,8) u posljednjem ukazanju koje ce samoga Pavla uciniti apostolom.
660
Zastrti znacaj slave Uskrsloga za to vrijeme nazire se u njegovoj
otajstvenoj rijeci Mariji Magdaleni: "Ne zadrzavaj se sa mnom jer jos ne
uzidjoh Ocu, nego idi mojoj braci i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vasemu, k
Bogu svomu i Bogu vasemu" (Iv 20,17). To ukazuje na razliku
ocitovanja izmedju slave Krista uskrsloga i slave Krista uzvisenoga o desnu
Ocu. Povijesni i ujedno transcendentni dogadjaj Uzasasca oznacuje prijelaz od
jedne slave k drugoj.
661 Ova
zadnja etapa ostaje tijesno sjedinjena s prvom, to jest sa silaskom s neba u
Utjelovljenju. Samo onaj koji je "izasao od Oca" moze se
"vratiti k Ocu": Krist."Nitko nije uzasao na nebo doli onaj koji
sidje s neba" (Iv 3,13).Prepusteno svojim naravnim silama,
covjestvo nema pristupa u "dom Oca" (Iv 14,2), u zivot i u srecu
Bozju. Samo je Krist mogao otvoriti taj pristup covjeku i dati mu nadu da cemo
"kao udovi njegova Tijela biti s njime u istoj slavi gdje je on, nasa
Glava i prvijenac."
662
"A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve cu privuci k sebi"
(Iv 12,32). Uzdignuce na Kriz oznacuje i navjescuje uzdignuce u Uzasascu
na nebo. Ono je ovomu
pocetak. Isus Krist, jedini Svecenik novoga i vjecnog Saveza, "ne udje u
rukotvorenu svetinju (...), nego u samo nebo, da se sada pojavi pred licem
Bozjim za nas" (Heb 9,24). U nebu Krist trajno vrsi svoje
svecenistvo; "zato i moze do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju
k Bogu - uvijek ziv da se za njih zauzme." (Heb 7,25). Kao
"Veliki svecenik buducih dobara" (Heb 9,11), on je srediste i
glavni vrsitelj bogosluzja kojim se casti Otac nebeski.
663
Krist sada sjedi o desnu Ocu: "Pod desnom Ocevom
razumijevamo slavu i cast bozanstva, gdje je onaj koji je prije svih vjekova
postojao kao Sin Bozji, kao Bog i istobitan Ocu, tjelesno sjeo nakon sto se
utjelovio i njegovo tijelo bilo proslavljeno".
664
Sjesti o desnu Ocu znaci pocetak Kraljevstva Mesijina, ispunjenje
vidjenja proroka Danijela u pogledu Sina covjecjega: "Njemu bi predana
vlast, cast i kraljevstvo, da mu sluze svi narodi, plemena i jezici. Vlast
njegova vlast je vjecna, nikada nece proci, kraljevstvo njegovo nece
propasti" (Dn 7,14). Od toga casa, apostoli su
postali svjedocima "Kraljevstva kojemu nece biti kraja".
|