I. Zdruzeno poslanje Sina i Duha

689 Onaj kojega je Otac poslao u nasa srca, Duh njegova Sina (usp. Gal 4,6), stvarno je Bog; istobitan s Ocem i sa Sinom, On je od njih neodvojiv, koliko u intimnom zivotu Trojstva, toliko i u svom darivanju ljubavi za svijet. Ali, casteci Sveto, zivotvorno, istobitno i nerazdjeljivo Trojstvo, vjera Crkve ispovijeda i razlicitost osoba. Kad Otac salje svoju Rijec, on uvijek salje i svoj Dah: slanje je zdruzeno, i u njemu su Sin i Duh Sveti razliciti ali neodvojivi. Zacijelo, Krist se ocituje, On, vidljiva slika nevi-dljivog Boga, ali Duh Sveti ga objavljuje.

690 Isus jest Krist, "pomazanik", jer je Duh njegovo pomazanje i sve sto se zbiva pocevsi od utjelovljenja proizlazi iz te punine. Kad konacno bude proslavljen, Krist moze od Oca onima koji u Nj vjeruju poslati Duha: Krist im priopcuje svoju Slavu, tj. Duha Svetoga koji ga proslavljuje. Otada ce se odvijati zdruzeno poslanje u Ocevoj posinjenoj djeci u Tijelu njegova Sina: poslanje Duha posinjenja bit ce u tom da ih sjedinjuje s Kristom dajuci da zive u Njemu: Pojam pomazanja daje misliti (...) da nema nikakve udaljenosti izmedju Sina i Duha. Upravo kao sto izmedju povrsine tijela i pomazanja uljem ni razum ni osjetila ne poznaju nikakva posredovanja, tako je dodir Sina s Duhom neposredan. Isto tako onaj koji po vjeri stupa u dodir sa Sinom, nuzno mora najprije stupiti u dodir s uljem. Uistinu, nema nijednog djela bez Duha Svetoga. Zato se ispovijest Gospodstva Sinova dogadja u Duhu Svetom za one koji ga primaju, time sto Duh dolazi sa svih strana ususret onima koji se priblizuju po vjeri.