II. Ime, nazivi i simboli Duha Svetoga

VLASTITO IME DUHA SVETOGA

691 "Duh Sveti" vlastito je ime Onoga kojega castimo i slavimo skupa s Ocem i Sinom: Crkva ga je primila od Gospodina i ispovijeda ga u krstenju svoje nove djece. Izraz "Duh" prijevod je hebrejskog izraza Ruah koji, u prvotnom smislu znaci dah, zrak, vjetar. Isus upotrebljava osjetnu sliku vjetra da docara Nikodemu transcendentnu novost Onoga koji je osobno Dah Bozji, Duh Bozji. S druge strane, Duh i Svet bozanski su atributi zajednicki trima bozanskim osobama. Ali povezujuci oba izraza, Sveto pismo, Liturgija i bogoslovni govor oznacuju neizrecivu osobu Duha Svetoga, bez moguceg dvoznacja s drugim upotrebama izraza "duh" i "svet".

NAZIVI DUHA SVETOGA

692 Kad najavljuje i obecaje dolazak Duha Svetoga, Isus ga naziva "Paraklet", doslovce: "Onaj koji je prizvan uz", latinski ad-vocatus (Iv 14,16.26; 15,26; 16,7). "Paraklet" se obicno prevodi "Tjesitelj", buduci da je Isus prvi tjesitelj. Sam Isus naziva Duha Svetoga i "Duhom istine" (Iv 16,13).

693 Osim toga vlastitog imena koje se najvise rabi u Djelima apostolskim i poslanicama, u Pavla nailaze nazivi: Duh obecanja, Duh posinjenja, Duh Kristov (Rim 8,11), Duh Gospodnji (2 Kor 3,17), Duh Bozji (Rim 8,9.14; 15,19; 1 Kor 6,11; 7,40) a u svetog Petra: Duh slave (1 Pt 4,14).

SIMBOLI DUHA SVETOGA

694mVoda. Simbolizam vode oznacuje djelovanje Duha Svetoga u krstenju: poslije zaziva Duha Svetoga, voda postaje sakramentalni ucinkovit znak novog rodjenja: kao sto se trudnoca nasega prvog rodjenja zbiva u vodi, tako krsna voda stvarno oznacuje da je nase radjanje na bozanski zivot dar Duha Svetoga. A, "krsteni u jednom Duhu", mi smo "jednim Duhom" i "napojeni" (1 Kor 12,13): Duh je, dakle, i osobno ziva voda koja iz raspetog Krista provire kao iz vlastita vrela te u nama struji u zivot vjecni.

695mPomazanje. Znakovitost mazanja uljem toliko je izrazita za Duha Svetoga da mu postaje sinonimom. U krscanskoj inicijaciji ono je sakramentalni znak potvrde, koja se u Istocnoj Crkvi upravo zove "krizma" (pomazanje). No da bismo mu razumjeli puno znacenje, treba se sjetiti prvoga pomazanja koje je Duh Sveti izvrsio: Isusova. Krist (zidovski receno "Mesija") znaci "pomazanik" Duhom Bozjim. U Starom savezu bilo je "pomazanika" Gospodnjih, u prvom redu kralj David. Ali Isus je od Boga pomazan na jedinstveni nacin: ljudska narav koju je Bozji sin uzeo sva je "pomazana Duhom Svetim". Isus je po Duhu Svetom postao "Krist". Po Duhu Svetom Djevica Marija zacinje Krista: on ga, po andjelu, pri njegovu rodjenju navjescuje kao Krista a Simuna potice da podje u hram vidjeti Krista Gospodnjega; on ispunja Krista i djelima ozdravljanja i spasenja njegova snaga iz Krista izlazi. Konacno, Duh uskrisuje Isusa od mrtvih. I posto je u svom covjestvu sto pobijedi smrt postao potpuno "Krist", Isus obilno izlijeva Duha Svetoga sve dok "sveti", u jedinstvu s ljudskom naravi Sina Bozjega, ne postanu "savrseni covjek, do mjere dobi punine Kristove" (Ef 4,13): "potpuni Krist", kako veli sv. Augustin.

696mOganj. Dok voda oznacuje rodjenje i plodnost zivota sto ga daruje Duh Sveti, oganj je znak preobrazujuce energije djelâ Duha Svetoga. Kada prorok Ilija, koji "usta kao oganj, te mu je rijec plamtjela kao buktinja" (Sir 48,1) na brdu Karmelu molitvom s neba privlaci oganj na zrtvu , taj oganj slika je Duha Svetoga koji preobrazava ono sto dodirne. Ivan Krstitelj, koji ide pred Gospodinom "u duhu i sili Ilijinoj" (Lk 1,17), najavljuje Krista kao onoga koji ce "krstiti Duhom Svetim i ognjem" (Lk 3,16), to jest Duhom o kome ce Isus reci: "Oganj dodjoh baciti na zemlju, pa kako bih zelio da je vec planuo!" (Lk 12,49) Na duhovsko jutro Duh Sveti na ucenike silazi u obliku plamenih jezika i ispunja ih (Dj 2,3-4). Duhovna predaja zadrzat ce ovaj simbolizam ognja kao jedan od najizrazajnijih za djelovanje Duha Svetoga. "Duha ne gasite" (1 Sol 5,19).

697mOblak i svjetlo. Ta su dva simbola nerazdvojiva u ocitovanju Duha Svetoga. Pri Bogojavljanju u Starom zavjetu oblak, nekada taman, nekada svijetao, razotkriva Boga zivoga i spasitelja, skrivajuci transcendenciju njegove Slave: tako Mojsiju na brdu Sinaju, kod Satora sastanka i za putovanja pustinjom; ili Salomonu za posvete Hrama. Te su slike ispunjene po Kristu u Duhu Svetom. Duh silazi na Djevicu Mariju i osjenjuje ju da bi Isusa zacela i rodila. Na brdu Preobrazenja on dolazi u oblaku i osjenjuje Isusa, Mojsija i Iliju, Petra, Jakova i Ivana; i "iz oblaka" doprije glas: "Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slusajte!" (Lk 9,34-35). On je konacno oblak koji na dan uzasasca ote Isusa ocima ucenika i koji ce ga objaviti kao Sina Covjecjega na dan njegova ponovnog dolaska u slavi.

698mPecat je simbol vrlo blizak simbolu pomazanja. Upravo je Krist onaj "kojega je Bog opecatio" (Iv 6,27); a u Njemu Otac i nas oznacuje svojim pecatom.Buduci da oznacuje neizbrisiv ucinak pomazanja Duha Svetoga u sakramentima krstenja, potvrde i reda, slika pecata (sphragis) u nekim se teoloskim predajama upotrebljava da se izrazi neizbrisiv biljeg ("karakter") utisnut tim trima sakramentima, koji se stoga ne mogu ponoviti.

699mRuka. Polazuci ruke Isus ozdravlja bolesnike i blagoslivlje djecu. U njegovo ce ime apostoli ciniti to isto. I dalje, Duh Sveti se daje polaganjem apostolskih ruku. Poslanica Hebrejima spominje polaganje ruku medju "temeljnim clancima" svog ucenja. Taj znak svemocnog izljeva Duha Svetoga Crkva je sacuvala u svojim sakramentalnim epiklezama.

700mPrst. Isus "djavle izgoni prstom Bozjim" (Lk 11,20). Ako je zakon Bozji bio napisan na kamenim plocama "prstom Bozjim" (Izl 31,18), "pismo Kristovo", povjereno brizi apostola, "napisano je Duhom Boga zivoga, ne na plocama kamenim, nego na plocama od mesa, u srcima" (2 Kor 3,3). Himan "O dodji, Stvorce Duse svet" zaziva Duha Svetoga kao "digitus paternae dexterae" - "prst desne Oceve".

701mGolubica. Na svrsetku potopa (kojega simbolizam oznacuje krstenje), Noa je ispustio golubicu koja se vraca sa svjezom maslinovom grancicom u kljunu, sto je znakom da je zemlja ponovno pogodna za stanovanje.Kad Krist izlazi iz vode krstenja, Duh Sveti u obliku golubice silazi na nj i na njemu ostaje Tako Duh Sveti silazi i ostaje u ociscenu srcu krstenika. U nekim Crkvama, preostali euharistijski Kruh cuva se u kovnoj posudi golubinjeg lika (kolumbarij) koja visi iznad oltara. U krscanskoj ikonografiji simbol golubice cest je za oznaku Duha Svetoga.