Stavak 1.

CRKVA U BOZJEM NAUMU

I. Imena i slike Crkve

751 Rijec za Crkvu, ekklèsia, (od grckoga ek-kalein, "pozvati van", "sazvati") znaci "saziv"; oznacuje zborove naroda, opcenito vjerskoga znacaja. Taj se izraz cesto upotrebljava u grckom Starom zavjetu za skupstinu izabranog naroda pred Bogom, napose za skupstinu na Sinaju gdje je Izrael primio Zakon i bio od Boga ustanovljen kao njegov sveti narod. Nazivajuci se "ekklesia" prva zajednica onih koji su povjerovali u Krista priznavala se bastinicom te skupstine. U njoj Bog "saziva" svoj narod iz svih krajeva zemlje. Izraz Kyriakè od koga su izvedeni Church, Kirche, i sveslavenska rijec Crkva, znaci "Gospodnja", ili "ona koja pripada Gospodinu."

752 U krscanskom govoru rijec "Crkva" oznacuje "liturgijsku skupstinu", ali takodjer i mjesnu zajednicu ili sveopcu zajednicu vjernika. Ta su tri znacenja zapravo nerazdvojiva. "Crkva" je narod koji Bog okuplja u cijelom svijetu. Ona postoji po mjesnim opcinama a ostvaruje se u liturgijskom skupu, posebice euharistijskom. Ona zivi od Rijeci i od Tijela Kristova, postajuci tako i sama Tijelom Kristovim.

SIMBOLI CRKVE

753 U Svetom pismu nalazimo mnostvo medjusobno povezanih slika i likova, po kojima Objava govori o neiscrpnom otajstvu Crkve. Slike iz Starog zavjeta inacice su jedne temeljne ideje, "Bozjega naroda". U Novom zavjetu sve te slike nalaze novo srediste uslijed toga sto Krist postaje "Glava" toga naroda, koji je prema tome njegovo Tijelo. Oko tog sredista okupljene su slike "uzete iz pastirskog zivota i poljodjelstva, iz graditeljstva, iz obitelji i zaruka". 754mTako je Crkva ovcinjak kome je Krist jedini i nuzni ulaz. Ona je takodjer stado kome je sam Bog, kako je unaprijed navijestio, pastir; njegove ovce, iako su im na celu ljudski pastiri, stalno vodi na pasu i hrani sâm Krist, Dobri pastir i Poglavica pastira, koji je zivot svoj dao za ovce.

755mCrkva je nasad ili njiva Bozja. Na toj njivi raste starodrevna maslina kojoj su patrijarsi sveti korijen i u kojoj se dogadja i dogadjat ce se pomirenje izmedju Zidova i pogana. Nju je zasadio bozanski vinogradar kao izabrani vinograd. Krist je istinski trs koji daje zivot i plodnost granama, tj. nama koji po Crkvi ostajemo u Njemu i bez Njega ne mozemo nista uciniti.

756mJos cesce Crkva se takodjer naziva Bozjom gradjevinom. Gospodin se sam usporedio s kamenom koji su odbacili graditelji a koji je postao kamen zaglavni. Na tom su temelju Crkvu sazidali apostoli i od njega ona prima cvrstocu i povezanost. Tu gradjevinu rese razliciti nazivi: kuca Bozja u kojoj stanuje Bozja obitelj, prebivaliste Bozje u Duhu, sator Bozji medju ljudima (Otk 21,3) i, narocito, sveti hram, koji predstavljaju kamena svetista, a predmetom je hvale svetih Otaca i u liturgiji s pravom usporedjivan sa Svetim gradom, novim Jeruzalemom. U njemu se, doista, mi na zemlji kao zivo kamenje ugradjujemo u duhovni hram. Ivan promatra taj sveti grad kako u casu konacne obnove svijeta, silazi s neba, od Boga, opremljen “kao zarucnica nakicena za svoga muza” (Otk 21,1-2).

757mCrkva se jos naziva “nebeskim Jeruzalemom” i “nasom majkom” (Gal 4,26);opi-sana je kao neokaljana zarucnica neokaljanog Jaganjca, koju je Krist “ljubio i sam sebe predao za nju da je posveti” (Ef 5,25-26). Nju je sebi pridruzio neraskidivim savezom i ne prestaje je “hraniti i njegovati” (Ef 5,29).