I. Crkva je jedna

"SVETO OTAJSTVO JEDINSTVA CRKVE"

813 Crkva je jedna po svom izvoru: "Vrhunski obrazac i pocelo tog otajstva jest jedinstvo u Trojstvu osoba jednoga Boga Oca i Sina u Duhu Svetom". Crkva je jedna po svom Utemeljitelju: "Utjelovljeni je Sin svojim krizem sve ljude pomirio s Bogom, ponovno uspostavivsi jedinstvo svih u jednom Narodu i u jednom tijelu". Crkva je jedna po svojoj "dusi": "Duh Sveti, koji prebiva u vjernicima i svekoliku Crkvu ispunjava i njome ravna, tvorac je cudesnog zajednistva vjernika i sve tako prisno u Kristu povezuje, da je pocelo jedinstva Crkve". Vlastito je samoj biti Crkve da bude jedna: Kojeg li cudesnog otajstva! Samo je jedan Otac svemira, samo jedan Logos svemira i samo jedan Duh Sveti, istovjetan posvuda; i samo je jedna djevica postala majkom, i volim je zvati Crkvom. 814 Od pocetka ta se jedna Crkva predstavlja s velikom raznolikoscu koja proizlazi kako iz raznovrsnosti Bozjih darova, tako od mnostva osoba koje ih primaju. U jedinstvu Bozjega puka skuplja se raznolicnost naroda i kultura. Medju clanovima Crkve postoji raznolikost darova, funkcija, uvjeta i nacina zivota: "U crkvenom opcinstvu zakonito postoje zasebne Crkve koje imaju vlastite predaje". Veliko bogatstvo te raznolikosti ne protivi se jedinstvu Crkve. Ipak, grijeh i teret njegovih posljedica bez prestanka ugrozavaju dar jedinstva. I Apostol mora poticati: "Trudite se sacuvati jedinstvo Duha svezom mira" (Ef 4,3).

815 Koje su to veze jedinstva? "Povrh svega - ljubav! To je sveza savrsenstva" (Kol 3,14). Ali jedinstvo putujuce Crkve osigurano je i vidljivim vezama zajednistva; to su

ispovijedanje jedne jedine vjere primljene od apostola;

zajednicko slavlje bogostovlja, nadasve sakramenata;

apostolsko nasljedstvo po sakramentu reda, koje cuva bratsku slogu Bozje obitelji.

816 "Jedina Kristova Crkva (...) jest ona koju je nas Spasitelj poslije svoga uskrsnuca predao Petru da je pase te njemu i drugim Apostolima povjerio da je sire i njome upravljaju (...). Ta Crkva, ustanovljena i uredjena na ovom svijetu kao drustvo, opstoji (subsistit in) u Katolickoj Crkvi, kojom upravljaju nasljednik Petrov i s njime sjedinjeni biskupi": Dekret o ekumenizmu Drugoga vatikanskog sabora razlaze: "Samo se po katolickoj Kristovoj Crkvi, koja je sveopce sredstvo spasenja, moze dostici sva punina sredstava spasenja. Vjerujemo da je samo apostolskom Zboru na celu s Petrom Gospodin povjerio sva dobra Novoga saveza, radi uspostavljanja jednoga Kristova tijela na zemlji, kojemu valja da se potpuno pritjelove svi koji na neki nacin vec pripadaju Bozjem narodu".

RANE JEDINSTVA

817 No, "u toj jednoj i jedincatoj Bozjoj Crkvi vec od pocetka su se pojavili neki razdori, koje Apostol tesko kori kao vrijedne osude. U kasnijim pak stoljecima javile su se jos vece nesloge i ne male zajednice odvojile su se od punog zajednistva Katolicke Crkve, ponekad ne bez krivnje ljudi na objema stranama". Razdori koji ranjavaju jedinstvo Kristova Tijela (razlikuju se krivovjerje - hereza, otpadnistvo - apostazija i raskol - shizma) nisu se dogodili bez ljudskih grijeha: Gdje je grijeh, tu je mnostvo, tu su raskoli, tu su krivovjerja, tu su razilazenja; a gdje je krepost, tu je jedinstvo, tu je zajednistvo koje cini da svi vjernici budu jedno srce i jedna dusa.

818 Oni koji se danas radjaju u zajednicama koje su proistekle iz takvih raskola "a koji zive vjeru u Krista, ne mogu se okriviti za grijeh podjele, i Katolicka ih Crkva grli bratskim postovanjem i ljubavlju (...). Vjerom opravdani u krstenju, oni su pritjelovljeni Kristu, pa se zato s pravom rese krscanskim imenom, a sinovi ih Katolicke Crkve opravdano priznaju za bracu u Gospodinu".

819 Osim toga, "mnoge se zasade posvecenja i istine" nalaze izvan vidljivih granica Katolicke Crkve: "pisana Bozja rijec, zivot milosti, vjera, nada i ljubav i drugi nutarnji darovi Duha Svetoga i vidljivi elementi". Duh Sveti se tim Crkvama i crkvenim zajednicama sluzi kao sredstvima spasenja, kojima snaga dolazi od punine milosti i istine koju je Krist dao Katolickoj Crkvi. Sva ta dobra proizlaze iz Krista, i k njemu vode i po sebi poticu na "katolicko jedinstvo".

PREMA JEDINSTVU

820 Od pocetka je Krist svojoj Crkvi podario jedinstvo, koje kako vjerujemo, "neizgubivo postoji u Katolickoj Crkvi i nadamo se da ce danomice rasti sve do svrsetka svijeta". Krist daje uvijek Crkvi dar jedinstva, ali Crkva mora uvijek moliti i raditi da bi sacuvala, ucvrstila i usavrsila jedinstvo koje joj Krist zeli. Za to je sâm Krist u casu svoje muke molio i ne prestaje moliti za jedinstvo svojih ucenika: "(...) da svi budu jedno kao sto si ti, Oce, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, da svijet uzvjeruje da si me ti poslao" (Iv 17,21). Zelja da ponovno dodje do jedinstva svih krscana Kristov je dar i poziv Duha Svetoga.

821mDa se na to prikladno odgovori, potrebno je:

trajno obnavljanje Crkve u vecoj vjernosti njezinu pozivu: to je obnavljanje snaga pokreta prema jedinstvu;

obracenje srca "za cistije zivljenje po Evandjelju" jer je uzrok podjelama nevjernost udova Kristovu daru;

zajednicka molitva, jer "obracenje srca i svetost zivota, zajedno s privatnim i javnim molitvama za krscansko jedinstvo, valja smatrati dusom svega ekumenskog gibanja i s pravom se to moze nazvati duhovnim ekumenizmom";

medjusobno bratsko poznavanje;

ekumenski odgoj vjernika, a napose svecenika;265

dijalog medju teolozima i susreti krscana razlicitih Crkava i zajednica;

medjukrscanska suradnja na razlicitim podrucjima sluzenja ljudima. 822 Briga za obnovu jedinstva "tice se sveukupne Crkve, vjernika i pastira". Ali, "treba imati svijest da ta sveta nakana - izmirenje svih krscana u jedinstvu jedne jedincate Kristove Crkve - nadilazi ljudske snage i sposobnosti". Stoga svu svoju nadu polazemo "u Kristovu molitvu za Crkvu, u Ocevu ljubav prema nama i u moc Duha Svetoga".