III. Crkva je katolicka

STO ZNACI "KATOLICKA"?

830 Rijec "katolicka" znaci "sveopca" u smislu "cjelokupnosti" ili "cjelovitosti". Crkva je katolicka u dvostrukom smislu:

Katolicka je jer je u njoj prisutan Krist. "Gdje je Krist, tu je Crkva katolicka". U njoj postoji punina Kristova Tijela sjedinjena sa svojom Glavom, sto znaci da ona od Njega prima "puninu sredstava spasenja" sto ih je On htio: ispovijedanje prave i potpune vjere, cjelovit sakramentalni zivot i sluzbu svetog Reda u apostolskom nasljedstvu. Crkva je u tom osnovnom smislu bila katolicka na dan Duhova i bit ce uvijek sve do dana ponovnog dolaska Gospodnjega.

831 Katolicka je jer ju je Krist poslao svemu ljudskom rodu: Svi su ljudi pozvani da tvore novi Bozji narod. Stoga se ovaj narod, ostajuci jedan i jedini, mora protegnuti na sav svijet i na sve vjekove, da se ispuni naum volje Boga koji je u pocetku stvorio ljudsku narav jednu i hoce da napokon skupi u jedno svoju rasprsenu djecu (...). Ta znacajka opcenitosti, koja resi Bozji Narod, dar je samoga Gospodina, po kojem Katolicka Crkva s uspjehom i neprestano tezi da citavo covjecanstvo sa svim njegovim dobrima okupi pod Glavom Kristom, u jedinstvu Njegova Duha.

SVAKA PARTIKULARNA CRKVA JEST "KATOLICKA"

832 "Crkva se Kristova nalazi u svim zakonitim mjesnim zborovima vjernika koji se, povezani sa svojim pastirima, i sami u Novom zavjetu nazivaju Crkvama (...). U njima se propovijedanjem Kristova Evandjelja skupljaju vjernici i slavi se tajna Gospodnje vecere (...). U tim zajednicama, mada cesto malenima i siromasnima ili rasprsenima, prisutan je Krist, po cijoj se moci sabire jedna, sveta, katolicka i apostolska Crkva".

833 Pod partikularnom Crkvom, kakva je biskupija (dijeceza ili eparhija), razumije se zajednica krscanskih vjernika u zajednistvu vjere i sakramenata sa svojim biskupom zaredjenim u apostolskom nasljedstvu. Te pojedinacne Crkve "oblikovane su po liku sveopce Crkve; u njima i iz njih postoji jedna i jedina Katolicka Crkva".

834 Partikularne su Crkve potpuno katolicke po zajednistvu s jednom od njih - Rimskom Crkvom "koja predsjeda u ljubavi". "S tom Crkvom, zbog njezina izvrsnijeg podrijetla, mora se nuzno slagati cijela Crkva, to jest vjernici odasvuda". "Doista, od silaska k nama utjelovljene Rijeci, sve su krscanske Crkve posvuda drzale i drze veliku Crkvu koja je ovdje (u Rimu) jedinim osnovom i temeljem jer je, po samom Spasiteljevu obecanju, vrata pakla nisu nikad nadvladala". 835m"Sveopcu Crkvu ne smijemo shvacati kao puki zbir ili, tako reci savez pojedinacnih Crkava. To je ista Crkva, sveopca po svom pozivu i poslanju, koja, kada se ukorjeni u raznolikost kulturnih, drustvenih i ljudskih podrucja, u svakom dijelu svijeta poprima razlicite izglede i vanjski izrazaj". Bogata raznolikost crkvenih disciplina, liturgijskih obreda, teoloske i duhovne bastine vlastitih mjesnim Crkvama, njihovom uskladjenoscu u jedinstvu, "s vecom ocevidnoscu dokazuje katolistvo nepodijeljene Crkve".

TKO PRIPADA KATOLICKOJ CRKVI?

836 "Svi su ljudi pozvani na katolicko jedinstvo Bozjega naroda (...) i na razne mu nacine pripadaju ili su na nj upuceni bilo vjerni katolici bilo drugi koji vjeruju u Krista, bilo napokon svi ljudi, miloscu Bozjom pozvani na spasenje".

837 "Potpuno se crkvenom drustvu pritjelovljuju oni koji, imajuci Kristov Duh, prihvacaju cjelovito njezino uredjenje i sva sredstva spasenja u njoj ustanovljena te se u njezinu vidljivu ustrojstvu zdruzuju s Kristom koji njome upravlja po Vrhovnom sveceniku i biskupima (...). Ipak se ne spasava onaj koji, iako je Crkvi pritjelovljen, ne ustraje u ljubavi te u krilu Crkve ostaje “tijelom” ali ne “srcem”".

838 "Crkva zna da je iz vise razloga povezana s onima koji su krsteni te se rese krscanskim imenom, ali ne ispovijedaju potpunu vjeru ili ne drze jedinstvo zajednistva pod Petrovim nasljednikom". "Oni koji vjeruju u Krista i koji su valjano primili krstenje, nalaze se u nekom, premda ne savrsenom, zajednistvu s Katolickom Crkvom". S pravoslavnim Crkvama to je opcinstvo tako duboko "da mu nedostaje sasvim malo da dosegne puninu koja bi omogucila zajednicko slavlje Gospodnje euharistije".

CRKVA I NEKRSCANI

839 "Oni koji jos nisu primili Evandjelje, na razlicne su nacine usmjereni k Bozjem narodu":

Odnos Crkve sa zidovskim narodom. Crkva, Bozji narod u Novom savezu, razmisljajuci o svom vlastitom otajstvu, otkriva svojuvezu sa zidovskim narodom, "kojemu je Bog prvom govorio". Za razliku od drugih nekrscanskih religija, zidovska je vjera vec odgovor na Bozju objavu u Starom zavjetu. Zidovskom narodu "pripada posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogostovlje, i obecanja; njegovi su i oci, i od njih je, po tijelu, Krist" (Rim 9,4-5), jer "neopozivi su Bozji dari i poziv" (Rim 11,29). 840mOsim toga, kad se promatra buducnost, Bozji narod Staroga saveza i novi Bozji narod teze k slicnim ciljevima: ocekivanju Mesijina dolaska (ili povratka). Ocekivanje s jedne strane smjera povratku Mesije, umrlog i uskrslog, priznatog kao Gospodina i Sina Bozjega, a s druge strane dolasku Mesije, cije crte ostaju skrivene, na svrsetku vremena: to ocekivanje, prati drama nepoznavanja ili nepriznavanja Krista Isusa. 841 Odnosi Crkve s muslimanima. "Odluka o spasenju obuhvaca i one koji priznaju Stvoritelja, medju kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovijedajuci da drze vjeru Abrahamovu, klanjaju s nama jedinomu, milosrdnom Bogu, koji ce suditi ljude u posljednji dan".

842 Veza Crkve s nekrscanskim religijama jest prije svega veza zajedni-ckog podrijetla i svrhe ljudskoga roda: Svi su narodi jedna zajednica; isti im je iskon jer je Bog sav ljudski rod nastanio po svoj povrsini zemaljskoj; svima je posljednji cilj Bog, cija se providnost i svjedocanstvo dobrote, i naum spasenja protezu na sve (ljude), dok se izabrani ne sjedine u svetom gradu. 843 U drugim religijama Crkva priznaje trazenje, "jos u sjeni i slikama", nepoznatog ali bliskog Boga, jer on svima daje zivot, dah i sve drugo i jer hoce da svi ljudi budu spaseni. Tako, Crkva smatra sve dobro i istinito sto se moze naci u religijama "kao pripravu na Evandjelje i kao dar Onoga koji rasvjetljuje svakoga covjeka da bi napokon imao zivot".

844 Ali, u svom religioznom vladanju ljudi pokazuju i granice i zablude koje u njima izoblicuju Bozju sliku: Prevareni od Zloga, ljudi su cesto u svojim mislima bili zaludjeni te su Bozju istinu zamijenili lazju, sluzeci vise stvoru nego Stvoritelju ili su ziveci i umiruci bez Boga u ovom svijetu izlozeni skrajnjem ocaju. 845 Otac je cijelo covjecanstvo htio skupiti u Crkvu svoga Sina da ponovno ujedini svu svoju djecu, koju je grijeh rasprsio i zaveo. Crkva je mjesto gdje covjecanstvo treba pronaci svoje jedinstvo i svoje spasenje. Ona je "pomireni svijet". Crkva je onaj brod koji "u ovom svijetu dahom Duha Svetoga sigurno plovi punim jedrima Gospodinova kriza" ili, prema drugoj slici dragoj crkvenim Ocima, nju predstavlja Noina korablja koja jedina spasava od potopa.

"IZVAN CRKVE NEMA SPASENJA"

846 Kako valja shvatiti tu tvrdnju koju su cesto opetovali crkveni Oci? Iskazana pozitivno, znaci da svako spasenje dolazi od Krista-Glave po Crkvi koja je njegovo Tijelo: Oslanjajuci se na Sveto pismo i Predaju, Sveti sabor uci da je ta putujuca Crkva potrebna za spasenje. Jedino je naime Krist Posrednik i put spasenja, prisutan medju nama u svome tijelu, koje je Crkva; a naglasavajuci izricito potrebu vjere i krstenja, on je potvrdio i potrebu Crkve, u koju ljudi ulaze po krstenju kao kroz vrata. Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu Katolicka Crkva ustanovljena kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ili uci ili pak u njoj ostati. 847 Ta se tvrdnja ne odnosi na one koji bez svoje krivnje ne poznaju Krista i njegovu Crkvu: Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evandjelje i njegovu Crkvu, a ipak iskreno traze Boga i pod utjecajem milosti nastoje Njegovu volju, koju su spoznali u glasu savjesti, djelom izvrsiti, mogu postici vjecno spasenje. 848 "Iako Bog putevima koje samo on zna moze ljude koji bez vlastite krivnje ne poznaju Evandjelje dovesti do vjere, “bez koje je nemoguce omiljeti Bogu”, Crkvi je duznost i ujedno sveto pravo da navjescuje Evandjelje" svim ljudima.

MISIJE - ZAHTJEV KATOLISTVA CRKVE

849 Misionarski nalog. "Crkva je od Boga poslana k narodima da bude “sveopci sakrament spasenja”. Iz najdubljih zahtjeva svoga katolistva i slusajuci nalog svog Utemeljitelja, ona se trudi navijestati Evandjelje svim ljudima": "Podjite dakle i ucinite mojim ucenicima sve narode krsteci ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i uceci ih cuvati sve sto sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane - do svrsetka svijeta" (Mt 28,19-20).

850 Podrijetlo i svrha misija.Misionarski nalog Gospodinov iskonski izvire iz vjecne ljubavi Presvete Trojice: "Crkva u hodu po svojoj je naravi “misionarska”, jer potjece iz slanja Sina i slanja Duha Svetoga po odluci Boga Oca". I posljednji cilj poslanja (misije) nije drugo nego uciniti ljude dionicima zajednistva koje postoji izmedju Oca i Sina u njihovu Duhu ljubavi.

851 Razlog misija. Crkva je oduvijek izvodila obvezu i snagu svoga misijskog zanosa iz Bozje ljubavi prema svim ljudima: "Ljubav nas Kristova obuzima" (2 Kor 5,14) Uistinu, "Bog hoce da se svi ljudi spase i dodju do spoznanja istine" (1 Tim 2,4). Bog hoce spasenje svih po spoznanju istine. Spasenje jest u istini. Oni koji su poslusni poticaju Duha istine vec su na putu spasenja; ali Crkva, kojoj je ta istina povjerena, mora njihovoj zelji ici ususret da im je ponudi. Upravo jer vjeruje u sveopci naum spasenja, Crkva mora biti misionarska.

852 Putovi misija. "Duh Sveti je pokretac svakoga crkvenog poslanja". On vodi Crkvu na misijske putove. Ona "tijekom povijesti nastavlja i razvija poslanje samoga Krista koji je poslan da navijesta Evandjelje siromasima. Stoga, poticana Duhom Kristovim, Crkva treba ici putem kojim je isao Krist, to jest putem siromastva, posluha, sluzenja i zrtvovanja samoga sebe sve do smrti, iz koje je svojim uskrsnucem izisao kao pobjednik". Tako je "krv mucenika sjeme krscana". 853mAli na svom putovanju Crkva iz iskustva zna kolika je "udaljenost izmedju poruke koju navijesta i ljudske slabosti onih kojima je evandjelje povjereno". Samo napredujuci na putu "pokore i obnove" i "kroz uska vrata kriza", moze Bozji narod siriti Kristovo kraljevstvo. Uistinu, "kao sto je Krist izvrsio djelo otkupljenja u siromastvu i progonu, tako je i Crkva pozvana da ide istim putem, da ljudima priopci plodove spasenja".

854mPo samom svom poslanju, "Crkva hoda zajedno s citavim covjecanstvom i sa svijetom prozivljava istu zemaljsku kob; ona je kao kvasac i tako reci dusa ljudskog drustva, koje treba da se u Kristu obnovi i preobrazi u Bozju obitelj". Misijski napor zahtijeva dakle strpljivost: pocinje navjescivanjem Evandjelja narodima i skupinama koje jos ne poznaju Krista; nastavlja se osnivanjem krscanskih zajednica, da ove budu "znakovi Bozje prisutnosti u svijetu", i utemeljenjem mjesnih Crkava; pokrece proces inkulturacije da bi utjelovio Evandjelje u kulture naroda; i nece biti postedjen od neuspjeha. "Sto se pak tice ljudi, skupina i naroda, samo ih postupno (Crkva) dostize i prozimlje i tako uvodi u katolicku puninu".

855mCrkveno poslanje ukljucuje i napor prema krscanskom jedinstvu. "Podjele medju krscanima prijece Crkvi da puninu sebi vlastita katolistva postigne u onim svojim sinovima koji joj doduse pripadaju po krstenju, ali su rastavljeni od njezina punog zajednistva. Stovise, i samoj Crkvi biva teze izraziti pod svakim vidikom puninu katolistva u stvarnosti zivota".

856mMisijska djelatnost ukljucuje obazriv dijalog s onima koji jos ne prihvacaju evandjelje. Iz tog dijaloga mogu za se izvuci korist i oni koji vjeruju, uceci bolje upoznati ono "sto se vec istine i milosti nalazilo, kao skrita prisutnost Bozja, medju poganima". Ako radosnu vijest navjescuju onima koji je ne znaju, to je zato da se utvrdi, popuni i izdigne istina i dobro sto ih je Bog razasuo medju ljudima i narodima, i da se ociste od zablude i zla, "Bogu na slavu, djavlu na sramotu, a covjeku na blazenstvo".