I. Hijerarhijsko uredjenje Crkve

ZASTO CRKVENA SLUZBA?

874 Sam Krist je izvor sluzbe u Crkvi. On ju je ustanovio, on joj dao vlast i poslanje, usmjerenje i svrhu:

Za upravljanje i stalno povecavanje Bozjega naroda Krist je Gospodin u svojoj Crkvi ustanovio razlicite sluzbe koje idu za dobrom citavoga Tijela. Sluzbenici koji imaju svetu vlast sluze svojoj braci, da svi koji pripadaju Bozjem narodu (...) postignu spasenje. 875 "A kako da povjeruju u onoga za koga nisu culi? Kako pak da cuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja?" (Rim 10,14-15). Nitko, nijedan pojedinac i nijedna zajednica, ne moze sam sebi navijestati Evandjelje. Vjera dolazi "po poruci, a poruka rijecju Kristovom" (Rim 10,17). Nitko ne moze sam sebi dati ovlast i poslanje da propovijeda Evandjelje. Onaj koji je od Gospodina poslan govori i djeluje ne po svojoj vlasti, nego na temelju Kristove vlasti; ne kao clan zajednice, nego joj govori u ime Kristovo. Nitko sam sebi ne moze predati milost, ona treba biti dana i ponudjena. To pretpostavlja od Krista ovlastene i osposobljene sluzbenike milosti. Oni od njega primaju poslanje i pravo ("svetu vlast") da djeluju u osobi Krista Glave (in persona Christi Capitis). Tu sluzbu, u kojoj Kristovi poslanici po Bozjem daru cine i daju sto ne mogu ciniti i davati sami po sebi, crkvena predaja naziva "sakramentom". Crkvena se sluzba predaje posebnim sakramentom.

876 Sa sakramentalnom naravi crkvene sluzbe iznutra je povezan znacaj njezina sluzenja. Sluzbenici, potpuno ovisni o Kristu, koji im daje poslanje i vlast, jesu doista "sluge Krista Isusa", slicni su Kristu, koji je za nas dragovoljno uzeo "lik sluge" (Fil 2,7). Buduci da rijec i milost kojima sluze nisu njihove, nego Kristove, koji ih je njima povjerio za druge, dragovoljno ce svima biti sluge.

877 Jednako je tako sakramentalnoj naravi crkvene sluzbe svojstven zborni znacaj. Naime, od pocetka svog djelovanja, Gospodin Isus uspostavio je Dvanaestoricu, "klicu novog Izraela i ujedno ishodiste svete hijerarhije". Zajedno izabrani, oni su zajedno i poslani te ce njihovo bratsko jedinstvo biti u sluzbi bratskog zajednistva svih vjernika, koje ce biti kao odraz i svjedocanstvo zajednistva bozanskih osoba. Stoga, svaki biskup vrsi svoju sluzbu unutar biskupskog zbora, u zajednistvu s Rimskim biskupom, nasljednikom sv. Petra i glavom zbora; a svecenici svoju sluzbu vrse unutar biskupijskog prezbiterija (svecenstva), pod upravom svoga biskupa.

878 Konacno, vlastito je sakramentalnoj naravi crkvene sluzbe da ima osobni znacaj. Ako Kristovi sluzbenici djeluju u zajednistvu, oni uvijek djeluju i osobno. Svatko je pozvan osobno: "Idi za mnom" (Iv 21,22) da, u zajednickom poslanju, bude osobni svjedok, osobno odgovoran pred Onim koji ga salje, vrseci sluzbu "u njegovoj osobi" i za osobe: "Ja te krstim u ime Oca"; "Ja te odrjesujem".

879 Sakramentalna je sluzba u Crkvi dakle istodobno zborno i osobno sluzenje, koje se vrsi u Kristovo ime. To se obistinjuje u vezama izmedju biskupskog zbora i njegove glave, nasljednika svetog Petra, i u odnosu izmedju pastirske odgovornosti biskupa za svoju posebnu Crkvu i zajedni-cke brige biskupskog zbora za opcu Crkvu.

BISKUPSKI ZBOR I NJEGOVA GLAVA, PAPA

880 Uspostavljajuci Dvanaestoricu, Krist "ih je ustanovio kao kolegij ili stalan zbor, kojemu je na celo stavio Petra, izabranog izmedju njih" Kao sto po Gospodinovoj odluci sv. Petar i drugi apostoli tvore samo jedan apostolski zbor, isto tako su medju sobom povezani Rimski biskup, Petrov nasljednik, i biskupi, nasljednici apostolski".

881 Gospodin je samo Simuna, kojemu je dao ime Petar, ucinio stijenom svoje Crkve. Njemu je predao kljuceve; njega je postavio pastirom svega stada. "Sluzba vezivanja i razrjesivanja, koja je dana Petru, ocito je dana i zboru apostola zdruzenom sa svojom glavom". Ta pastirska sluzba Petra i drugih apostola spada u temelje Crkve. Nastavljaju je biskupi pod papinim prvenstvom.

882 Papa, rimski biskup i nasljednik svetoga Petra, "trajno je i vidljivo pocelo i temelj jedinstva kako biskupa tako i mnostva vjernika". "Rimski prvosvecenik po svojoj sluzbi kao namjesnik Kristov i pastir cijele Crkve ima nad Crkvom potpunu, vrhovnu i opcu vlast, koju moze uvijek slobodno vrsiti".

883 "Kolegij ili zbor biskupa nema vlasti osim ako se ne shvaca zajedno s Rimskim biskupom kao svojom glavom." Kao takav, biskupski je zbor "takodjer subjekt vrhovne i potpune vlasti nad cijelom Crkvom (...); ta se pak vlast moze vrsiti samo uz suglasnost rimskoga biskupa".

884 "Vlast nad opcom Crkvom na svecan nacin biskupski zbor vrsi na opcem saboru". "Ne moze biti opceg sabora koji kao takav nije potvrdio ili barem prihvatio Petrov nasljednik".

885 "Biskupski zbor, ukoliko je sastavljen od mnogih, izrazava raznolikost i opcenitost Bozjega naroda, a ukoliko je okupljen pod jednom glavom, izrazava jedinstvo Kristova stada".

886 "Pojedini su biskupi vidljivo pocelo i temelj jedinstva u svojim posebnim Crkvama". Kao takvi "vrse svoju pastirsku upravu nad dijelom Bozjeg naroda koji je njima povjeren"; pri tomu im pomazu svecenici i djakoni. Ali, svaki od njih, kao clan biskupskog zbora, dijeli brigu za sve Crkve, sto ponajprije pokazuje "upravljajuci dobro svojom Crkvom kao dijelom opce Crkve" i tako pridonoseci "dobru citavog Misticnog Tijela, koje je takodjer tijelo Crkava" Ta se briga napose odnosi na siromasne, na progonjene zbog vjere kao i na misionare koji djeluju po svoj zemlji.

887 Partikularne Crkve, susjedne i iste kulture, tvore crkvene pokrajine ili vece cjeline nazvane patrijarhatima ili regijama. Biskupi tih cjelina mogu se ujediniti u pokrajinske sinode ili koncile. "Slicno mogu danas biskupske konferencije dati mnogovrstan i plodan prinos, da se "kolegijalni duh dovede do konkretne primjene".

SLUZBA POUCAVANJA

888 Biskupi, s prezbiterima, svojim suradnicima, "imaju prvenstvenu zadacu da svima navijestaju Bozje Evandjelje" po odredbi Gospod-njoj. Oni su "glasnici vjere, koji dovode Kristu nove ucenike, i autenticni ucitelji" apostolske vjere "obdareni Kristovom vlascu".

889 Da bi sacuvao Crkvu u cistoci vjere predane joj od apostola, Krist, koji je Istina, htio je Crkvi dati udjela u svojoj nazabludivosti. Narod Bozji, pod vodstvom zivoga crkvenog Uciteljstva, "nepokolebljivo pristaje uz vjeru po nadnaravnom osjecaju vjere".

890 Poslanje Uciteljstva vezano je uz konacni znacaj Saveza koji je Bog u Kristu sklopio sa svojim narodom; treba ga stititi od zastranjenja i slaboca i jamciti mu stvarnu mogucnost da bez zablude ispovijeda pravu vjeru. Pastirska je zadaca Uciteljstva dakle usmjerena da budno pazi da narod Bozji ostane u istini koja oslobadja. Da bi ispunili tu zadacu, Krist je pastire obdario karizmom nezabludivosti u pitanjima vjere i morala. Vrsenje te karizme moze poprimiti vise oblika:

891 "Rimski biskup, glava biskupskog zbora, ima nezabludivost snagom svoje sluzbe kada, kao vrhovni pastir i ucitelj svih vjernika, koji svoju bracu utvrdjuje u vjeri, definitivno proglasuje nauku vjere i morala (...). Crkvi obecana nezabludivost nalazi se takodjer u biskupskom zboru kad vrsi vrhovnu uciteljsku sluzbu zajedno s Petrovim nasljednikom", osobito na opcem saboru. Kad Crkva, svojim vrhovnim Uciteljstvom, nesto odredjuje "da treba vjerovati kao od Boga objavljeno" i kao Kristov nauk, "te definicije treba primati s vjerskom poslusnoscu". Ta se nezabludivost proteze na sav poklad Bozje objave.

892 Bozja je asistencija takodjer dana nasljednicima apostola, kad naucavaju u jedinstvu s Petrovim nasljednikom, te, na osobit nacin, Rimskom biskupu, pastiru cijele Crkve, kad oni - u vrsenju redovitog uciteljstva, i kad ne idu za nezabludivom definicijom niti se izjasnjavaju "na konacan nacin" - predlazu nauk koji vodi boljemu shvacanju Objave u pitanjima vjere i morala. Uz to redovito ucenje vjernici treba da "pristaju s religioznim posluhom" koji, ako se i razlikuje od posluha vjere, ipak ga produzuje.

SLUZBA POSVECIVANJA

893 Biskup je takodjer "upravitelj milosti vrhovnog svecenistva", osobito u Euharistiji koju sam prinosi ili se brine da ju prinose prezbiteri, njegovi suradnici. Euharistija je srediste zivota pojedine Crkve. Biskup i prezbiteri posvecuju Crkvu svojom molitvom i radom, sluzbom rijeci i sakramentima. Posvecuju je svojim primjerom, "ne kao gospodari Bastine nego kao uzori stada" (1 Pt 5,3). I tako "zajedno s povjerenim stadom postizu vjecni zivot".

SLUZBA UPRAVLJANJA

894 "Biskupi, kao Kristovi zamjenici i poslanici, upravljaju posebnim, njima povjerenim Crkvama savjetom, uvjeravanjem, primjerom, ali i autoritetom i svetom vlascu", koju treba da vrse na izgradnju zajednice, u duhu Uciteljeva sluzenja.

895 "Ta vlast koju osobno vrse u Kristovo ime jest vlastita, redovita i neposredna, iako njezino vrsenje konacno odredjuje vrhovna crkvena vlast". No, biskupe ne treba smatrati zamjenicima pape, cija vlast, redovita i neposredna u svoj Crkvi, ne dokida nego naprotiv potvrdjuje i stiti njihovu. Ova se mora vrsiti u zajednistvu s cijelom Crkvom pod papinim vodstvom.

896 Dobri Pastir bit ce primjer i "lik" (forma) biskupove pastirske sluzbe. Svjestan svojih slabosti, biskup ce "blago postupati s onima koji grijese iz neznanja ili zablude. Neka ne izbjegava saslusati podloznike, za koje se brine kao za pravu svoju djecu (...) Vjernici pak treba da pristaju uz biskupa kao Crkva uz Isusa Krista i kao Isus Krist uz Oca": Svi slijedite biskupa kao Isus Krist svog Oca, i svecenstvo kao apostole; sto se tice djakona, postujte ih kao Bozji zakon. Neka nitko nista ne cini sto se odnosi na Crkvu, mimo biskupa.