III. Posveceni zivot

914 "Stalez koji nastaje preuzimanjem evandjeoskih savjeta, iako ne spada na hijerarhijsko uredjenje Crkve, neosporno pripada njezinu zivotu i svetosti".

EVANDJEOSKI SAVJETI, POSVECENI ZIVOT

915 Evandjeoski su savjeti, u svojoj mnogostrukosti, ponudjeni svakom Kristovu uceniku. Savrsenstvo ljubavi na koje su svi vjernici pozvani, za one koji su slobodno prihvatili poziv na posveceni zivot, nosi sa sobom obvezu da vrse cistocu u nezenstvu poradi Kraljevstva, siromastvo i poslusnost. Zavjetovanje tih savjeta, u stalnom od Crkve priznatom stalezu, obiljezuje Bogu "posveceni zivot".

916 Redovnicki je stalez prema tome jedan od nacina upoznavanja "intimnijeg" posvecenja, koje je ukorijenjeno u krstenju i znaci potpuno predanje Bogu. U posvecenom zivotu Kristovi vjernici, po nadahnucu Duha Svetoga, zele izblizega slijediti Krista, predati se Bogu kojega ljube iznad svega te tako, tezeci k savrsenstvu ljubavi u sluzbi Kraljevstva, u Crkvi oznacivati i navijestati slavu buducega vijeka.

VELIKO RAZGRANATO STABLO

917 "Kao na stablu koje je Bog posadio i koje se cudesno i raznoliko u Gospodinovu polju razgranalo, izrasli su razni oblici samotnickog ili zajednickog zivota i razlicne obitelji koje umnazaju duhovna sredstva i za napredak svojih clanova i za dobro cijeloga Kristova Tijela". 918m"Od pocetka Crkve bilo je muzeva i zena koji su, vrsenjem evandjeoskih savjeta, htjeli slobodnije slijediti Krista i vjernije ga nasljedovati; oni su, svatko na svoj nacin, provodili Bogu posveceni zivot. Mnogi su medju njima, na poticaj Duha Svetoga, zivjeli u pustinji ili su pak osnovali redovnicke zajednice koje je Crkva svojom vlascu rado prihvatila i potvrdila". 919 Biskupi ce se stalno truditi da razlikuju nove darove posvecenog zivota koje Duh Sveti daje Crkvi; odobrenje novih oblika posvecenog zivota pridrzano je Apostolskoj Stolici.

PUSTINJACKI ZIVOT

920 I ne zavjetujuci uvijek javno tri evandjeoska savjeta, pustinjaci "strozim odvajanjem od svijeta, sutnjom samoce, postojanom molitvom i pokorom posvecuju zivot Bogu na slavu i za spasenje svijeta".

921 Oni svakome pokazuju onaj nutarnji vidik otajstva Crkve, to jest osobnu intimnost s Kristom. Skriven ljudskim ocima, zivot je pustinjakâ sutljivo propovijedanje onoga kojemu su se potpuno posvetili, jer on je za njih sve. Poseban je to zov da se u pustinji, upravo u duhovnoj borbi, nadje slava Raspetoga.

POSVECENE DJEVICE

922 Jos od apostolskih vremena bilo je krscanskih djevica, koje su, pozvane od Gospodina da mu se bez razdijeljenosti pridruze u vecoj slobodi srca, tijela i duha, odlucile, s crkvenim odobrenjem, zivjeti u stanju djevicanstva "poradi kraljevstva nebeskoga" (Mt 19,12).

923 "Izricuci svetu odluku da iz blizeg slijede Krista, (djevice se) pred dijecezanskim biskupom po odobrenom bogosluznom obredu posvecuju Bogu, otajstveno se zarucuju s Kristom, sinom Bozjim, i predaju u crkveno sluzenje". Tim svecanim obredom "djevica postaje posvecenom osobom, transcendentnim znakom ljubavi Crkve prema Kristu, eshatonskom slikom nebeske zarucnice i buduceg zivota".

924 "Blizak drugim oblicima posvecenog zivota", red djevica zenu koja zivi u svijetu (ili koludricu) utvrdjuje u molitvi, u pokori, u sluzbi brace i u apostolskom radu, vec prema stalezu i odgovarajucim karizmama koje je svaka primila. Posvecene se djevice mogu udruzivati da bi vjernije obdrzavale svoje odluke.

REDOVNICKI ZIVOT

925 Nastao na Istoku u prvim stoljecima krscanstva i nastavljen u ustanovama koje je Crkva kanonski uspostavila, redovnicki se zivot od drugih oblika posvecenog zivota razlikuje svojim bogostovnim uredjenjem, javnim zavjetovanjem evandjeoskih savjeta, bratskim zivotom u zajednici, svjedocenjem jedinstva Krista i Crkve.

926 Redovnicki zivot izvire iz otajstva Crkve. To je dar koji Crkva prima od svog Gospodina nudeci ga kao trajni stalez vjerniku kojega Bog poziva na zavjetovanje savjeta. Na taj nacin moze Crkva istodobno ocitovati Krista i priznati se zarucnicom Spasiteljevom. Od redovnickog se zivota trazi da, u svojim razlicitim oblicima, samu Bozju ljubav izrazi jezikom nasega vremena.

927 Svi su redovnici, bili oni izuzeti (od biskupske vlasti) ili ne, suradnici mjesnog biskupa u njegovoj pastirskoj sluzbi. Utemeljenje i misionarsko sirenje Crkve zahtijevaju nazocnost redovnickog zivota u svim njegovim oblicima od samoga pocetka evangelizacije. "Povijest svjedoci o velikim zaslugama redovnickih zajednica u sirenju vjere i oblikovanju novih Crkava, od starih monaskih ustanova i srednjovjekovnih redova sve do suvremenih druzbi".

SVJETOVNE USTANOVE

928 "Svjetovna je ustanova ustanova posvecenog zivota u kojoj vjernici ziveci u svijetu teze za savrsenstvom ljubavi te nastoje osobito iznutra pridonositi posvecenju svijeta".

929 Clanovi tih ustanova, "zivotom savrseno i potpuno zivljenim za posvecenje", sudjeluju u crkvenoj zadaci evangelizacije, "u svijetu i kao iz svijeta", u kojemu njihova nazocnost djeluje "poput kvasca". Njihovo "svjedocenje krscanskog zivota" ide za "uredjenjem vremenitih stvari prema Bogu i za prozimanjem svijeta snagom evandjelja. Oni svetim obvezama preuzimlju evandjeoske savjete te cuvaju medjusobno zajednistvo i bratstvo u skladu sa svojim "svjetovnim nacinom zivota".

DRUZBE APOSTOLSKOG ZIVOTA

930 Razlicitim oblicima posvecenog zivota "pridruzuju se druzbe apostolskog zivota, ciji clanovi, bez redovnickih zavjeta, idu za apostolskom svrhom svojstvenom svojoj druzbi te, provodeci zajedno bratski zivot, prema vlastitom nacinu zivota, obdrzavanjem konstitucija teze za savrsenstvom ljubavi. Medju njima ima druzbi u kojima clanovi preuzimaju evandjeoske savjete", prema vlastitim Konstitucijama.

POSVECENJE I POSLANJE: NAVIJESTATI KRALJA KOJI DOLAZI

931 Izrucivsi se Bogu i ljubeci ga iznad svega, onaj koji mu je vec po krstenju bio predan biva tako intimnije posvecen Bozjem sluzenju i dobru Crkve. Bogu posvecenim stalezima Crkva objavljuje Krista i pokazuje kako Duh Sveti u njoj cudesno djeluje. Poslanje je stoga onih koji zavjetuju evandjeoske savjete ponajprije da zive svoje posvecenje. "Ali buduci da se snagom istog posvecenja predaju crkvenom sluzenju, obvezani su, na nacin svojstven svojoj Ustanovi, posebno sudjelovati u misijskoj djelatnosti".

932 U Crkvi koja je kao sakrament, to jest znak i orudje Bozjeg zivota, posveceni se zivot ocituje kao osobit znak otajstva otkupljenja. Ici za Kristom "iz blizeg" i nasljedovati ga, "jasnije" ocitovati njegovo ponize-nje, znaci biti "dublje" nazocan, u srcu Kristovu, medju svojim suvremenicima. Oni naime koji hode tim "tjesnjim" putem poticu bracu svojim primjerom i daju jasno svjedocanstvo "da se svijet ne moze preobraziti i Bogu prikazati bez duha blazenstava".

933 Bilo da je to svjedocenje javno, kao u redovnickom stalezu, bilo da je skrovitije, ili cak tajno, Kristov je dolazak za sve posvecene pocetak i ishod njihova zivota: Buduci da Bozji narod nema ovdje stalnoga grada, (redovnicki stalez) (...) pokazuje svim vjernicima, vec na ovom svijetu, prisutna nebeska dobra; bolje svjedoci o novom i vjecnom zivotu, koji je stecen Kristovim otkupljenjem, te bolje nagovjescuje buduce uskrsnuce i slavu nebeskoga kraljevstva.