PRVO POGLAVLJE

COVJEK JE "OTVOREN" ZA BOGA

I. Ceznja za Bogom

27 Ceznja za Bogom upisana je covjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikad ne prestaje covjeka privlaciti sebi. Samo ce u Bogu covjek pronaci istinu i blazenstvo za cime neprekidno traga:

"Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva jest ta sto je covjek pozvan u zajednistvo s Bogom. Vec od samog svog postanka covjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom, jer samo stoga postoji sto ga je Bog iz ljubavi stvorio i sto ga iz ljubavi stalno uzdrzava. Covjek ne moze punim zivotom po istini zivjeti ako tu ljubav slobodno ne prizna i ako se svome Stvoritelju ne povjeri".¹

28 Odvajkada, pa sve do nasih dana, ljudi su na mnogo nacina izrazili svoje trazenje Boga kroz svoje vjerske nazore i religiozna ponasanja (molitve, zrtve, obrede, razmatranja, itd.). I pored toga sto ovi izrazajni oblici mogu biti viseznacni, oni su toliko opceniti da se covjeka moze obiljeziti kao religiozno bice:

Bog "od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odredjena vremena i medje prebivanja njihova da traze Boga, ne bi li ga kako napipali i nasli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu, doista, zivimo, micemo se i jesmo" (Dj 17,26-28).

29 Ali tu "intimnu i zivotnu povezanost s Bogom"² moze covjek zaboraviti, ne priznati i cak izricito odbaciti. Takvi stavovi mogu imati najrazlicitije uzroke: ³ pobunu protiv prisutnosti zla u svijetu, neznanje ili vjerski nehaj, brige za svjetovno i za bogatstvo, ⁴ los primjer vjernika, misaone struje protivne vjeri i naposljetku teznju covjeka gresnika da se, iz straha pred Bogom, sakrije⁵ te izmakne njegovu pozivu. ⁶

30 "Neka se raduje srce onih sto traze Gospodina" (Ps 105,3). Iako covjek moze zaboraviti ili odbaciti Boga, Bog ipak neumorno svakoga covjeka zove, da ga trazi, da zivi i nadje srecu. No to trazenje zahtijeva od covjeka puni napor uma i ispravnost volje, "srce iskreno" kao i svjedocanstvo drugih koji ce ga nauciti traziti Boga.

"Velik si, Gospodine, i hvale dostojan veoma; velika je tvoja snaga, i mudrosti tvojoj nema mjere. I hvaliti te zeli covjek, sicusan djelic tvoga stvorenja, covjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedocanstvo svoga grijeha i svjedocanstvo da se oholima protivis. Pa ipak te zeli hvaliti covjek, sicusan djelic tvoga stvorenja. Ti ga potices da trazi radost hvaleci tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce nase dok se ne smiri u tebi".⁷