I. Jedno krstenje za otpustenje grijeha

977 Nas Gospodin je povezao oprostenje grijeha uz vjeru i krstenje: "Podjite po svem svijetu, propovijedajte evandjelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit ce se; a tko ne uzvjeruje, osudit ce se" (Mk 16,15-16). Krst je prvi i osnovni sakrament za oprastanje grijeha jer nas ujedinjuje s Kristom, koji je umro za nase grijehe i uskrsnuo za nase opravdanje, "i mi tako hodimo u novosti zivota" (Rim 6,4).

978 "U casu kad vrsimo nasu prvu ispovijest vjere, primajuci sveto krstenje koje nas cisti, oprostenje je koje primamo tako potpuno i cjelovito, da nam ama bas nista ne ostaje za brisanje, ni od istocnoga grijeha, ni od grijeha koje smo sami pocinili, niti ikoja kazna za njihovo okajanje (...). Ali, ipak, milost krstenja nikoga ne oslobadja od njegovih naravnih slabosti. Naprotiv, moramo se boriti protiv pokreta pozude koji nas poticu na zlo".

979 U toj borbi sa sklonoscu na zlo, tko bi bio dovoljno vrijedan i budan da bi izbjegao svaku ranu grijeha? "Ako je dakle potrebno da Crkva ima vlast otpustati grijehe, bilo je potrebno da krstenje ne bude jedini nacin na koji se ona sluzi kljucevima Kraljevstva nebeskoga, koje joj je dao Isus Krist; trebalo je da bude sposobna da svim pokornicima oprasta njihove grijehe, kad god pogrijese do posljednjeg casa zivota".

980 Po sakramentu pokore krstenik se moze pomiriti s Bogom i s Crkvom: Sveti oci su s pravom pokoru nazvali "napornim krstenjem". Sakrament je pokore onima koji su poslije krstenja pali, potreban za spasenje kao sto je krstenje onima koji jos nisu nanovo rodjeni.