II. Vlast kljuceva

981 Krist je poslije uskrsnuca poslao apostole da u njegovo ime propo-vijedaju (...) obracenje i otpustenje grijeha svim narodima" (Lk 24,47). Apostoli i njihovi nasljednici vrse tu "sluzbu pomirenja" (2 Kor 5,18) ne samo navjescujuci ljudima Bozje oprostenje, koje nam je Krist zasluzio, i pozivajuci ih na obracenje i vjeru, nego takodjer dajuci im po krstenju otpustenje grijeha i mireci ih s Bogom i s Crkvom vlascu kljuceva koju su primili od Krista: Crkva je primila kljuceve Kraljevstva nebeskoga, da se u njoj, po krvi Kristovoj i djelovanjem Duha Svetoga, vrsi otpustanje grijeha. U Crkvi dusa, koja je bila mrtva zbog grijeha, ponovno ozivljuje, da bi zivjela s Kristom, cija nas je milost spasila. 982 Nema grijeha, ma kako bio tezak, koji sveta Crkva ne moze oprostiti. "Nema nikoga, ma kako bio zao i gresan, koji se, sa sigurnoscu, ne treba nadati svome odrjesenju, ako mu je kajanje iskreno". Krist koji je umro za sve ljude zeli da u njegovoj Crkvi vrata oprostenja budu uvijek otvorena svakome tko se ostavi grijeha.

983 Kateheza ce se truditi da u vjernika pobudi i podupre vjeru u neusporedivu velicinu dara koji je uskrsli Krist dao svojoj Crkvi: poslanje i vlast da, po sluzbi apostola i njihovih nasljednika, doista otpusta grijehe: Gospodin hoce da njegovi ucenici imaju golemu vlast: hoce da njegovi siromasni sluge u njegovo ime vrse sto je on cinio dok je bio na zemlji.

Svecenici su primili vlast koju Bog nije dao ni andjelima ni arhandjelima. (...) Ono sto svecenici ovdje dolje izvrse,toBog gore potvrdjuje.

Da u Crkvi nema otpustenja grijeha, ne bi bilo nikakve nade, nikakva ufanja u vjecni zivot i vjecno oslobodjenje. Zahvalimo Bogu koji je svojoj Crkvi dao tolik dar.