Clanak 12.

"VJERUJEM U ZIVOT VJECNI"

1020 Za krscanina, koji svoju smrt sjedinjuje sa smrcu Kristovom, smrt je kao odlazak Kristu i ulazak u vjecni zivot. Kad Crkva, posljednji put, nad umirucim krscaninom izrekne oprosne rijeci Kristova odrjesenja, kada ga posljednji put obiljezi okrepljujucim pomazanjem i kada mu u popudbini (pricesti) dadne Krista kao hranu za putovanje, ona mu se obraca s blagim i ohrabrujucim rijecima: Podji, krscanska duso, s ovoga svijeta u ime Boga Oca svemogucega, koji te je stvorio, u ime Isusa Krista, Sina Boga zivoga, koji je za te trpio, u ime Duha Svetoga, koji se u te izlio. Danas ti bilo mjesto u miru i prebivaliste kod Boga na svetome Sionu, sa svetom Bogorodicom Djevicom Marijom, sa svetim Josipom i svim andjelima i svecima Bozjim (...).

Vrati se svojem pocetniku koji te je nacinio od gliba zemaljskoga. I zato neka ti na odlasku iz ovoga zivota dodje u susret Djevica Marija, andjeli i svi sveti (...), da svoga Otkupitelja gledas licem u lice(...).