I. Posebni sud

1021 Smrt je svrsetak ljudskog zivota kao vremena otvorena primanju ili odbijanju milosti Bozje koja se ocitovala u Isusu Kristu. Novi zavjet govori o sudu poglavito gledom na konacni susret s Kristom o njegovu drugom dolasku, ali u vise navrata potvrdjuje takodjer neposrednu nagradu ili kaznu nakon smrti, koja ce biti dodijeljena svakome prema njegovim djelima i njegovoj vjeri. Prispodoba o siromasnom Lazaru i Kristova rijec dobrom razbojniku na krizu, kao i drugi tekstovi Novoga zavjeta, govore o posljednjoj sudbini duse koja moze biti razlicita.

1022 Svaki covjek vec od casa smrti, u posebnom sudu koji mu zivot stavlja u odnos prema Kristu, prima u svojoj besmrtnoj dusi vjecnu nagradu ili kaznu: ili treba proci kroz ciscenje,ili ce neposredno uci u nebesko blazenstvo, ili ce se odmah zauvijek osuditi. Uvecer nasega zivota, bit cemo sudjeni prema ljubavi.