II. Nebo

1023 Oni koji umiru u Bozjoj milosti i prijateljstvu, i koji su posve ocisceni, zive zauvijek s Kristom. Zauvijek su slicni Bogu, jer ga gledaju "kao sto jest" (1 Iv 3,2), licem u lice: Nasom apostolskom vlascu definiramo da, prema opcem Bozjem odredjenju, duse svih svetih, koji su otisli s ovoga svijeta prije Muke Gospodina nasega Isusa Krista, (...) i svih drugih vjernika koji su umrli posto su primili sveto Kristovo krstenje, u kojih u casu smrti nije bilo nista za ciscenje (...) ili, ako je nesto bilo ili nesto bude sto treba ocistiti, cim, poslije svoje smrti, budu ociscene (...) i prije uskrsnuca njihovih tjelesa i opceg suda - i to nakon uzasasca Gospodina i Spasitelja Isusa Krista na nebo - bile su, jesu i bit ce u nebu, u kraljevstvu nebeskom i raju nebeskom s Kristom, u drustvu svetih andjela. One su poslije muke i smrti nasega Gospodina Isusa Krista, ugledale i gledaju Bozju bit neposrednim gledanjem, i to licem u lice, bez posredovanja ikakvog stvorenja. 1024 Taj savrseni zivot, to zajednistvo zivota i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, andjelima i svim blazenicima - zove se "nebo". Nebo je covjekov krajnji cilj i ostvarenje njegovih najdubljih teznja, stanje najvece i konacne srece.

1025 Zivjeti u nebu znaci "biti s Kristom". Izabranici zive "u njemu", ali cuvajuci, dapace nalazeci u njemu svoj pravi identitet i vlastito ime: Zivot znaci biti s Kristom; stoga gdje je Krist, tu je zivot, tu je kraljevstvo.

1026 Isus Krist nam je svojom smrcu i uskrsnucem "otvorio" nebo. Zivot se blazenih sastoji u potpunom posjedovanju plodova Kristova otkupljenja; svojoj nebeskoj proslavi on pridruzuje one koji su u nj vjerovali i ostali vjerni njegovoj volji. Nebo je blazena zajednica svih koji su njemu savrseno pritjelovljeni.

1027 To otajstvo blazenog zajednistva s Bogom i sa svima onima koji su u Kristu nadilazi svako poimanje i svako predocenje. Sveto pismo nam o tome govori u slikama: zivot, svjetlost, mir, svadbena gozba, vino (vjecnog) Kraljevstva, kuca Oceva, nebeski Jeruzalem, raj: "Sto oko ne vidje, i uho ne cu, i u srce covjecje ne udje, to pripravi Bog onima koji ga ljube" (1 Kor 2,9).

1028 Bog se, zbog svoje transcendencije, moze vidjeti onakav kakav jest samo kad on sam svoju Otajstvenost otvori neposrednom promatranju covjeka i kad mu za to dade sposobnost. To promatranje Boga u nebeskoj slavi Crkva naziva "blazenim gledanjem": Kakva ce biti tvoja slava i tvoja sreca: bit ces pripusten da gledas Boga, imat ces cast da sudjelujes u radostima spasenja i vjecnoga svjetla zajedno s Kristom, Gospodinom tvojim Bogom, (...) da uzivas u Kraljevstvu nebeskom, u drustvu pravednika i Bozjih prijatelja, radost postignute besmrtnosti. 1029 U slavi nebeskoj, blazenici s radoscu nastavljaju ispunjati volju Bozju u odnosu prema drugim ljudima i cijelom stvorenju. Oni vec kraljuju s Kristom; s njim ce "kraljevati u vijeke vjekova" (Otk 22,5).